Čitajući kronološki tu biografiju upoznajemo Medňvića kao osobu koja u sebi nosi nerv umjetnika individualiste, prepunog nemira i istraživačke sklonosti, pomalo prgave i drske naravi, ali istodobno i osobu željnu upijanja dotadašnjih slikarskih dosega u traženju svog vlastitoga puta između poznatih slikarskih likova prošlosti i njegovih živućih suvremenika.
Njegova djela, neovisno o tematici i tehnici imaju danas općenito veliku vrijednost bez obzira radi li se o sakralnim ili svjetovnim temama.
Posebno mjesto u njegovom opisu zauzimaju pejzaži, uglavnom oni rodne mu Kune i susjednih pitoresknih područja Pelješca s jarkim ali oku nenametljivim koloritom, neovisno je li riječ o moru, ribama ili voću kao mrtvoj prirodi ili samo poznatim mu krajolicima s procvalim vrijesom, čempresima i maslinom, koje je na štafelaj prenosio u samoj prirodi.
Skice i portreti muškaraca, žena a i svetačkih likova, posebice u drugom dijelu njegovog slikarskoga života imaju simboličnu obojenost utjecaja Vlaha Bukovca s kojim Medňvić predstavlja vodeći hrvatski dvojac naše moderne.
Post je objavljen 08.01.2014. u 17:36 sati.