Vremena se definitivno mijenjaju. Klišej po kojem su snimljeni filmovi, napisane knjige, se ofucao i nitko više ne smatra da je glavno obilježje krize srednjih godina u koju zapadnu pojedini muškarci nakon četrdesete, zatreskati se u curetka od dvadesetak godina koji još ne zna što su pravi ljubavni i ostali životni jadi. Ne, muškarci današnjice prešli su na jedan viši nivo u istraživanju samih sebe i uzbuđenja koje im nedostaje u svakodnevici, te se okreću nečemu malo drugačijem.
Neki dan sam popio kavu s D. prijateljem s fakulteta. Hej, od kada se nismo vidjeli, pa dobro izgledaš, nabacio si i malo škembice, ma to je od nekoliko piva nedjeljom, znaš ja i moja obitelj imamo tradicionalni roštilj za vikend ako je lijepo vrijeme, i ti dobro izgledaš, čitam tvoje kolumne, bla, bla, bla, kavu s mlijekom, ja ću kapućino, kako je davno bilo kad smo studirali, pa vjeruješ li ti kompa da ima više od dvadeset godina od kad smo diplomirali?
Vjerovao, ne vjerovao, dvadeset je prošlo. Diplomirali smo davno, on ekonomiju, ja pravo.
Bila su to vremena, ne kao ova, bili smo mladi, veseli, puni optimizma, puni love, ne kao danas. Hranim ženu, hranim punicu, trošim i na ljubavnicu.
Čekaj malo, kakvu ljubavnicu, pa ti su uvijek bio u svemu straight, nikakvo skretanje s puta i te spike.
E, to je već duga priča.
Naručili smo i po jedno žestoko nakon kave, jer na hladnu i posve trijeznu glavu ne mogu slušati priče o sexu.
Sve je počelo jednog zimskog, maglovitog jutra. Pokvario mi se automobil u magli u kojoj se nije vidio prst pred okom. Sa ženom nisam pričao već tjednima. O krevetu da i ne govorim, spavao sam na kauču dobrovoljno. I tako, zaustavim na zaustavnom traku, stavim trokut, upalim sva četiri, otvorim haubu i nešto petljam po motoru, kao da znam što radim, a zapravo se molim samo da naiđe netko tko ima blagog pojma o automobilima.
I kad je stala, prijatelju moj, nisam mogao znati da ćemo par sati poslije završiti u krevetu.
Ponudila mi je prijevoz do grada, nazvala službu za pomoć na cestama, rekla kako mora svratiti u svoj stan po nešto što je zaboravila i tako smo u tom stanu završili oboje. Nisam se sjećao ni adrese, ni dijela grada, ni boje zidova, zapravo ničega osim da je imala topla bedra i tamne, blage oči, te da je udana. Na automobil sam zaboravio potpuno, kao i na to da kasnim na posao. Čime sam je privukao, ne znam, valjda je pala na moju bespomoćnost.
Nakon toga smo se počeli sastajati redovito. U njenom stanu, na parkiralištima shopping centara, u zahodima boljih restorana.
Imam ženu. Slegla je ramenima. I ja imam muža, pa što?
Privlačila me ta igra, slanje poruka, skrivanje. Trebalo je puno opreza za biti neotkriven, s obje strane. Ponekad bi se susreli u gradu, bilo je čudno proći pored nje i pretvarati se da se i ne poznajemo.
Ono što se događalo ispod plahti bilo je nevjerojatno, maštovito, napeto, divlje, jedinstveno. Potpuni zaborav svega što me okruživalo. Devedeset posto vremena sam bio uzoran suprug i otac, kolega, prijatelj, a onih deset posto ljubavnik, testosteronom nabijen muškarac u najboljim godinama.
Vidim, od tog silnog testosterona ti se prorijedila kosa. Nastaviš li tako, do konca godine će ti trebati toupe.
Touche, kaže meni D. Nasmiješim se pobjednički.
Stvar je u tome što udane žene znaju što hoće. One žele zadržati bračnu luku sigurnom, ne žele mijenjati navike, ne žele razvode i podjelu imovine.
Njima treba bajka. U određenim poglavljima, ta bajka ima lascivne detalje, no i dalje je to tipična ljubavna bajka.
Potrebna im je strast koju u braku više nemaju ili možda pažnja koju više ne dobivaju u mjeri koju viđaju u romantičnim komedijama.
A što prijatelju, tebi treba?
Mlade cure žele lijepe, zgodne i bogate tipove koji voze bijesna vozila i kojima skupe večere, nakit i novac, partijanja po klubovima nisu strani.
Udane žene su dostupnije, iskusnije, nude više a traže manje.
Meni se izbor činio lagan, budući me kosti bole za skakanje na narodnjake po klubovima, novca nikad nemam viška jer ovi moji troše kao da je plaća svakog tjedna a ne mjeseca, a automobil mi je svako malo kod majstora.
Postao sam ovisan o osjećaju uzbuđenja zbog veze sa udanom ženom. To uzbuđenje pomiješano je s osjećajem slobode, podvučeno notom tajanstvenosti.
To je igra.
Popili smo po još jedno piće na špici, hladnoća mi se uvukla u kosti jer smo u sred zime sjedili vani, dok mi se glava užarila od grijaćih tijela ispod tende kafeterije, a zatim smo se rastali. Pozdravi suprugu, hoću, i ti svoju, neka su dječica dobro, pa više nego dobro, sin studira, kćer ide u srednju školu, mogli smo se dogovoriti za neku večeru, uskoro će nam i godišnjica mature, obavezno dolazim, i ja ako budem u gradu, znaš kako je to sa mojim poslom, stalno putujem, pozdravi i punicu, neki dan smo te spominjali ja i B., on ima neku ovrhu pa mu treba pravni savjet, mogu mu dati tvoj broj telefona, naravno, neka se samo javi, vidjet ću što mogu učiniti.
Šetao sam gradom i razgledao lica oko sebe. Tko bi rekao, novi koncept, da će muškarcima koji proživljavaju krizu srednjih godina biti privlačne udane žene, umjesto mladih, slobodnih djevojaka. Opasne su. Iskusne. Neke željne avanture, a neke utjehe. U svakom slučaju, fatalne. Vremena se definitivno mijenjaju. Došlo je vrijeme za jedan novi klišej.
Post je objavljen 08.01.2014. u 13:26 sati.