Godinama, za mene je the Muzej voštanih figura bio onaj u Londonu, kojega je teškom mukom otvorila gospođa Tussaud, Francuskinja koja se zbog političkih i ratnih prilika nije uspjela iz Engleske vratiti u rodnu Francusku, a koji su zatim njezini nasljednici proširili i preselili na novu adresu. Tijekom vremena, nasljednici gospođe Tussaud odličnim su poslovnim potezima pootvarali podružnice originalnog muzeja u gradovima diljem svijeta, no moram vam priznti da me nedavno otvaranje bečkog ogranka nije ni najmanje impresioniralo. Držala sam da je original samo jedan i nisam imala baš nikakve planove posjetiti ovaj koji mi se smjestio ispred nosa.
Međutim, došli su božićni praznici, dječica su imala puno i previše slobodnog vremena, uz to jako lijepo organizirane aktivnosti u svom Ferienheftu (knjižici koju svaki bečki učenik dobije prije svakih ferija, a u kojoj se nalazi popis besplatnih ili vrlo povoljnih stvari koje djeci tijekom praznika stoje na raspolaganju), shvatili smo da možemo ući u Madame Tussaud's za trećinu redovne cijene te se jednog lijepog, sunčanog zimskog dana zaputili razgledati uglednike od voska.
I što se dogodilo? Pa, skroz sam se razuvjerila. Muzej je super, nije pretjerano edukativan, ali vrlo je zabavan i sad mi je čak pomalo žao što smo toliko dugo odgađali da ga posjetimo.
First things first... Muzej je smješten u Prateru, točno preko puta poznatog velikog kola. U samom Prateru ovih je dana otvoren zimski sajam kakvih je po gradu bilo mnogo, no većina ih je bila zatvorena već 23. ili 24. prosinca, a ovaj je jedan od rijetkih koji je otvoren još i u siječnju. Nudi se, kao i obično, iće i piće, pokoji suvenir i to je to.
Bečki Madame Tussaud's nije velik kao londonski, ali sasvim je ok za ispunjeno poslijepodne; na ulazu će vas, nasmijana poput ljubazne domaćice, dočekati Katica s onog broda koji se prepolovio, sjećate se, ona teta koja je plutala na dasci?
U londonskoj sam podružnici prvi put bila prije više od dvadeset, a posljednji prije desetak godina i u sjećanju mi je ostalo da se izlošci nisu smjeli dodirivati; u Beču vas, međutim, potiču na interakciju. Gotovo je svaka lutka smještena tako da joj možete pristupiti, sjesti s njom na kavu, slikati se u nekoj neobičnoj pozi ili što već... Cijela priča započinje poviješću; tu su Marija Terezija, Franjo Josip I, Napoleon i nezaobilazna Sisi.
Zatim slijede aktualni političari; možete se slikati u kraljevskom prijestolju, s krunom ili policijskom kacigom na glavi, dok kraj vas stoji (!) engleska kraljica, pročavrljati s opuštenom Angelom Merkel ili odmeditirati jednu rundu s Dalai Lamom. Na raspolaganju vam, naravno, stoji i predsjednik Austrije, Heinz Fischer, a možete se javiti i na poznati telefon još poznatijeg Ovalnog ureda dok vas Obama promatra s odobravajućim osmijehom.
Nakon političara, tu su umjetnici, muzičari, fizolofi, znanstvenici i sportaši; ako ne legnete na kauč doktora Freuda (udoban je, vjerujte mi!), ne proskijate s Renate Götschl ili ne odlučite dirigirati sa Straussom možete sjesti na kavu s ovim gospodinom ovdje i pitati ga je li, dok je pisao svoja djela, sanjao na koji će ih sve način kasnije (zlo)upotrebljavati. Kladim se da nije.
Rock me, rock me, rock me, Amadeus! Kažu nasljednice da uopće ne sliči Mozartu. Pod tim misle da je drugačiji nego na omotu Mozart-kugla. Eh, te suvremene generacije!
U jednoj je prostoriji detaljno objašnjen postupak izrade voštanih likova, a u svrhu edukacije prikazani su i ovi dražesni izlošci.
Idemo dalje!
I sad stižemo do posljednjeg i vjerojatno najzabavnijeg dijela, onog s ikonama pop-kulture. Sve je puno Holivuđana, vitkih, odlično odjevenih i nasmijanih od uha do uha. Možete, primjerice, pojesti poznati doručak s Audrey (ali pazite, uz nju ovako sređenu sigurno ćete biti underdressed) ili pozirati u poznatoj Hitchcockovoj kadi.
Uz Freddieja Mercuryja postavljeni su bubnjevi i nekoliko gitara, uz pripadajuće perike, tako da se posjetitelji mogu uživjeti u ulogu Queenovaca, klinci se slikaju s Justinom Bieberom i Lady Gagom, gospoda ozbiljnijih godina s Angelinom Jolie, a njihove gospođe s Bradom Pittom. Na sredini prostorije na ogromnoj sofi leži Robbie Williams na čije se udobno rame možete slobodno osloniti.
I to vam je, uz suvenirnicu i kafić, zapravo to.
Kad smo izašli, već je padao mrak, pa evo par fotkica Pratera u suton.
Danas, kao i uvijek... Klik... Lajk!
Post je objavljen 07.01.2014. u 22:07 sati.