Pregled posta

Sajgon

Na putu iz točke A u točku B ovaj puta mi se našao Sajgon, ili suvremenije, Ho Chi Min City, kako su to nazvali Vijetnamci nakon što su istjerali okupatore iz mrske Amerike. Vijetnam Airlines, ako čekate u transferu više od 7 sati, nudi besplatno razgledavanje grada, što sam ja objeručke i objenožno prihvatio. Srede vizu, smjeste vas u hotel da ostavite prtljagu, daju vam ručak i večeru i voze minibusom naokolo, s vodičem koji vam pokaže par zanimljivih točaka, prošeće ulicom. Stvarno dobro organizirano i izvedeno, Vijetnam Airlines ima kod mene veliki plus.

Osjećaj kad se uđe u ovu zadnju pravu, ponosnu komunističku zemlju na svijetu, je kao da ste u (južnoj) Jugi krajem 1970-tih. Promijenite slikicu Vođe i tu ste:

Prljavo, nagužvano kako to već biva u Aziji (Vijetnam je površine Poljske i ima 3 puta više stanovnika nego Poljska), ali radno i ne neveselo.

Zanimljivo iskustvo. Znam da je u Vijetnamu zapravo zanimljivija priroda uzduž obale i u unutrašnjosti, ali pokazat ću vam što sam ja vidio i kako me se to dojmilo.

Vijetnam je nešto kao južni Tajvan na kvadrat: vruće (bilo je 31 cels), sparno, sporo. Najviše me se dojmilo kako voze u sve strane, bez nekog reda, i sve se ipak prepliće i slijeva u svim pravcima bez (s)udara, uz podosta trubljenja. Vozač koji nas je vozio je više trubio nego vozio. Javni promet nije baš privlačan, bilo mi je drago da nismo morali ući u ove autobuse:

Evo jedne stanice:

Što rekoh, promet u sve strane, ovo je sve u pokretu:

Ovdje čovjek radi džip i koješta drugog:

Slika s ulice, žena prodaje pidžame, što li:

Još malo ulice:

Često sjede negdje u uglu i piču, zajebavaju:

Nema previše bicikla naokolo, više je mopeda, ali iskoriste i jedno i drugo na maxa:

Vlast promatra budnim okom:

Vojska zove:

Ovo mi je djelovalo jako poznato:

Salon namještaja:

Ovo je jedini hram koji sam vidio tokom par sati po gradu:

Dio besplatne ture je bila i (obavezna, čini se) posjeta muzeju Vijetnamskog rata:

Izložba ratne krame u dvorištu:

i unutra:

Zatvor u kojem su Ameri mučili i ubijali one koji nisu šaptom pali:

Muzej nisam pomno pregledao, želudac mi nije dozvoljavao. Naime, glavna tema postava unutra nije toliko rat protiv Amerikanaca, koliko vapaj "nemojte to više nikad, nitko! raditi" na temu agenta Orange, pesticida koji uz uništavanje polja izazivaju genetske mutacije i napalma... ovakva izložba ne bi prošla nigdje na Zapadu, preeksplicitna je: fetusi mutiranih beba i slično, slike mutanata. Riječju, grozno. I grozno da su neki ljudi to mogli raditi drugim ljudima.

Turistički dio grada je uglavnim koncentriran oko Francuske kolonijalne arhitekture. Katedrala Notre Dame:

Ove djeve su se slikale pred ulazom:

Vijetnamke su jako lijepe, neću više ništa napisati...
Masa turista pred katedralom:

Zgrada Glavne pošte:

Unutra je stvarno pošta, ali i turistički bazar:

Još jedan primjer Francuske arhitekture:

Predsjednička palača ili tako nešto (vodič je govorio samo kineski pa mi je preostalo da se domišljam):

Ima i moderne arhitekture, najviša zgrada u Sajgonu, kojih 200 i nešto metara visine:

Djeluje kao intrigantna zemlja, trebalo bi jednom napraviti biciklističku turu uzduž obale ili tako nešto. Preporučam posjetiti, mali vremeplov, za nas iz bivše Juge, ali za Aziju svakako nešto drugačijeg od smjera u kojem se razvijaju ostale države naokolo.


Post je objavljen 07.01.2014. u 09:16 sati.