Marketing
Bilješka o etici: Hilel i Ješua
Postoji dimenzija etičnosti koja prevladava puku pragmatičnost, ali ima praktičnu važnost. Ona se rastvara univerzaliziranjem zdravoraumskih pravila odnosa prema bližnjima ("ljubi bližnjeg svog") na cijelo čovječanstvo. U tome su nezaobilazna dvojica židovskih učitelja koji su živjeli prije oko 2000 godina: " target="_blank">rabi Hilel i mlađi rabi Ješua.
»Hilel je postao tvorcem uzvišenog i jednostavnog nauka, u kojem iznad svega postavlja ljubav spram bližnjega. Preokrenuvši stari biblijski zahtjev: "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!" (3 Moj. 19:18), odgovorio je nekom poganinu koji je želio prijeći na židovsku vjeru, te ga zamolio da ukratko iznese bit židovskog učenja: "Ono što tebi nije drago, ne čini drugome. U tome je sav zakon, a sve je ostalo puko objašnjenje. Idi i čini tako!"« (Navedeni citat nalazi se u Babilonskom Talmudu, Šabat 31a.)
Ješua ističe i krajnju konzekvencu, da i neprijatelji moraju biti uključeni: »Čuli ste da je rečeno: ’Voli svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja.’ No ja vam kažem: volite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone. Tako ćete postati djeca svoga Oca na nebu, koji čini da sunce izlazi i zlima i dobrima. On daje kišu i onima koji čine dobro i onima koji čine zlo. Ako volite samo one koji vole vas, kakvu nagradu možete očekivati? Čak i poreznici čine isto.« ("Poreznici" su za Ješuine slušatelje sinonim zla, jer su u službi okupatora.)
Nekoliko opaski o pojmovima:
– Utilitarizam u etici pokrenuo je niz zanimljivih istraživanja u jednoj dimenziji, ali ovu spomenutu zanemaruje i pokušava negirati.
– Kant koristi termin "praktični um" na osobiti, koristan način, koju i ovdje koristimo u prvoj rečenici.
– U praksi, rijetke su osobe bez svakog morala - to je sociopat.
– "Zdravorazumski" moral, prirodni ethos, uvijek razlikuje "naše" od "drugih".
Opaska o zdravorazumskom moralu i univerzalističkoj etici
Evolucijska psihologija proučava biološku zasnovanost ethosa, pa često izvlači pesimističke zaključke da propovijedi o univerzalizaciji etičkih načela nikad neće uspjeti, jer su protivni biološkoj osnovi, koja je uvjetovana evolucijom. Iako dosadašnja iskustva, u razdoblju 2000 do 2500 godina od vremena velikih etičkih učitelja (Buda, Mahavira Đin, Konfucije i Lao Ce živjeli su oko 500 godina prije Hilela i Ješue; u isto vrijeme živjeli su židovski deuteronomisti i prvi grčki filozofi; Sokrat nešto kasnije; Zaratustra je možda živio znatno ranije), daju osnove za takav pesimizam, težnja ka univerzalizaciji također je svojstvena ljudskome umu.
Univerzalističke formulacije možemo vidjeti u egipatskim etičkim spisima 2500 godina prije Hilela i Ješue (Ptah-Hotepovi savjeti), te kulminiraju u pokušaju nametanja monolatrijskog štovanja Atona u doba faraona Akhenatona. Moses (Mojsije) je možda bio Egipćanin, nasljednik štovatelja Atona, koji se pridružio plemenu Hebreja koji su napustili Egipat u doba opadanja nakon smrti Ramzesa II, te je monolatrija prenesena na plemenskog boga Jahvea.
Ako proteklih 2000 ili 4000 godina i nisu naročito ohrabrujući glede etičkog napretka, ne znači da je homo sapiens osuđen vrtjeti se u istom krugu proturječja i paradoksa slijedećih 2.000 ili 4.000 godina.
Post je objavljen 06.01.2014. u 11:11 sati.