Uza sve te daljine ,čekanja
nadanja,želje ,nedostajanja,
tuge,boli
misli i svega onoga
u meni u čemu postojiš ti .
Znaj kada te nema
postajem usamljen
,ogoljen ,ponekad kao,
osamljeno drvo u zadnji dan jeseni
kada i zadnji list
u plesu tog sjevernog vjetra
odleprša putem svojim
u tom beskraju plavetne tišine,
u daleke ali bistre krajeve .
Tada postaneš moj tračak svjetlosti
misao vodilja na tom putu vjetrova
u tom sivilu svakodnevnice
gdje dodiruju se naše misli,
u tom
samo našem svijetu
Post je objavljen 05.01.2014. u 21:57 sati.