Jučer sam pročitala jedan dobar članak s naslovom „Bok Grade“, potpisuje ga gospad Davor Mage, a objavljen je u Glasu Grada, Dubrovnik, br. 459. Stvarno me je oduševio svojim objektivnim opservacijama vezanim za današnji govorni jezik. Prvenstveno pisan je Dubrovčanima, premda se pojavnost o kojoj on piše događa više-manje posvuda. Zato ovo i kanim podijeliti s vama.
U članku se spominje sve više udaljavanje sadašnjeg govora od onog unatrag tridesetak godina, neovisno je li riječ o određenom leksiku ili o promjeni naglaska na njima i to prvenstveno zahvaljujući TV voditeljima, ali i drugim čimbenicima. Autor tu spominje današnju dominaciju engleskih izraza, koji su zamijenili nekadašnje utjecaje talijanskog, rjeđe francuskog (u Dubrovniku), a u kontinentalnom dijelu Hrvatske, njemačkog jezika. Te su promjene razumljive posebice kad se još od dječjeg uzrasta 'hranimo' engleskim dječjim ili inim emisijama i htjeli ili ne uzimamo poneki izraz i usvajamo ga. Ali to se je, istina, pod pritiscima, događalo i kroz povijest. Zato naš hrvatski jezik u određenim područjima u svom govoru ima tuđice-usvojenice, a da ih izgovarajući smatramo svojim hrvatskim jezikom. Ne smijemo zaboraviti ni školu, fakultete, radnu ili stambenu sredinu i okružje, migracije i da ne nabrajam što sve ne. Sve to skupa dovodi do potiskivanja domaće riječi i njezina postupnog zaborava u upotrebnom govoru.
Autor tu navodi primjere ne samo onih leksika koje svakodnevno koristimo, već i nazive firmi koje su svoj jezik zamijenili engleskim uočljivo istaknutim nazivljima.
Post je objavljen 05.01.2014. u 21:51 sati.