Ono zbog čega me je ovaj članak posebno oduševio nije samo ovo o čemu sam napisala. bilo je to nešto što nisam znala, a sumnjam kako većina ljudi to također ne zna, a izdašno se time svakodnevno koristi.
Dakle, naš (Dubrovački) uobičajeni neslužbeni pozdrav, neovisno je li on usputan, zaustavan ili odlazeći oduvijek je bio adio (A Dio = Bog).
Osim što je značio pozdrav, bilo je to i neizrečeno prijateljsko pitanje uz srdačan susret ili prisni pozdrav pri rastanku. Dakako, ovo se još uvijek može čuti uz ono: dobar dan, jutro večer ili doviđenja.
Dok smo mi još uvijek koliko-toliko privrženi našemu adio, dotle ćeš u metropoli na svakom koraku čuti (pod istim spomenutim okolnostima) riječcu bok.
A što znači ta riječca?
Post je objavljen 05.01.2014. u 21:47 sati.