Pomalo je senzacionalistički zvučalo da je Dubravka Glavaš, radnica jednog poduzeća u Vinkovcima, dala otkaz u korist samohrane majke s dvoje djece koja je bila predodređena za otkaz. Takva vrsta solidarnosti, takva empatija, dugo nije viđena u našem društvu, ili se barem o tome ne priča. Ali, potrebna je institucionalna solidarnost. To je zakazalo, a kriva je percepcija nekadašnjeg sistema koji je brinuo o svom pučanstvu, a sada se pojedinac mora brinuti sam o sebi, ali svi zajedno o sustavu. Njega smo uvijek plaćali, ali nam se nešto i vraćalo. Sada samo plaćamo. Današnju vlast vodi Socijaldemokretska partija, tako se zove, a brinu o liberalizmu, brinu o EU, brinu o raznim agencijama koje nas bacaju u smeće, a posebno o MMF-a i njegovim razmišljanjima što to mi trebam činiti. Koji rezovi, koji bakrači! Da premijeru. Odakle vam toliko materijala uništavati ovaj napaćeni narod. Zar ga rat i HDZ nije dovoljno uništio? Narod je birao vas da mu barem vratite moralno dostojanstvo. Predrag Lucić usudio se nedavno reći: Jugoslavija je bila naša EU. Dobri su je podržavali, a loši srušili!
A gdje ste vi ekonomisti; Novotny, Gustini, Lokin, vi savjetnici bivše Vlade? Što god Vlada napravi to ne valja, a vi dajte konkretni program i idemo po njemu raditi. Ako ne uspije prodajmo državu i ljude za bagatelu i radimo za kupca jeftinije od Azijata i Afrikanaca. Jedino Milan Gavrović uporno upozorava da je precijenjena kuna jedan od najvećih promašaja dosadašnjih vlasti i guvernerâ Narodne banke. Kada je sredinom devedesetih kuna skočila za oko 70% za toliko je povećan i uvoz, a smanjen izvoz i proizvodnja. To međutim nije slučajno, to je planirano kako bi brže pali u dužničko ropstvo.
Dug je kao novi temelj društvenog života. Kreditom kao javnim dugom vraćamo se u feudalnu formu u kojoj veći dio naroda unaprijed duguje gospodaru, vraćamo se tom dužničkom ropstvu. Ovo bi trebali razriješiti političari i novinari, ali su oni samo agenti vladajućih sila koje su preko javnog duga zadužili cijelo društvo. (u Novostima 4.10. 2013. Srećko Pulig). Cijeli svijet gazi stoku sitnog zuba, a sada i nižu kategoriju bez zuba – pernatu živinu. Osim kokota! Jeste li ikada na cesti vidjeli zgaženog kokota? Niste. To nešto znači, zar ne kokice.
Došlo mi je na um pitanje; zašto se danas ljudi srame reći da im je u doba hrvatskoga socijalizma bilo ljepše i lakše živjeti. U odnosu na ostale države sa socijalističkim uređenjem Hrvatski je standard bio za koplje veći i bio na pola puta sa standardom mnogih zapadnih zemalja. Svake subote i za praznike čula se pjesma na raznim zabavama i po ulicama. Ljudi su bili zadovoljni. Bez obzira što je tom državom vladao autokrat i jednoumlje.
Nakon izglasavanja samostalne Republike Hrvatske možemo li naći kakvu razliku između Tita i Tuđmana? Je li za Tuđmana vladalo jednoumlje, da li su njegovi suparnici bili pretučeni i ubijani, da li je opljačkan narod bez pravične naknade u korist profitera, tobožnjih kapitalista.
Tuđman je pokušao nadmašiti Tita u svakom pogledu pa je, pored ostaloga, uvodio novohrvatski jezik, dok za Tita u knjizi Pere Simića i Zvonimira Despota „TITO strogo povjerljivo“ Uprava grada Beograda, Odelenje specijalne policije, 13. decembra 1943. o Titu (između ostaloga piše): „… govori pokvarenim srpskim jezikom koji sliči na kajkavski.“ (str. 121).
Nije da su samo cvjetale ruže u tomu sistemu, ali svi smo radili, svi smo se školovali, bili socijalno osigurani, samo što nisu bili osigurani i kućni ljubimci. Prosvjeta i zdravstveni radnici nisu štrajkali, ali su bili autoriteti i vrlo cijenjeni. Darivanje liječnika bilo je uobičajeno i mislim da je to u čitavom svijetu. Ali ne prije obrade pacijenta, već nakon izlaska iz bolnice. Bila je to uređenija država od ove današnje. Zakoni su važili puno duže i nisu se donosili novi ili izmjene i dopune postojećih svakoga petka. Nesigurnost je danas potpuna po svim pitanjima; duhovnim, egzistencijalnim, fizičkim.
Danas se samo malodobna djeca pokušavaju zabavljati po kafićima ili domovima Mjesnih odbora, ali sve završava opijanjem i drogiranjem s finalnim proizvodima razbijenih prozora, uništenjem instalacija i namještaja. Niti djeca, niti roditelji ne haje za posljedice nasilničkog ponašanja. Institucije sustava reagiraju samo u slučaju prolijevanja krvi!
Hrvatska u nečemu ipak napreduje; neposredno je izabrala predsjednika agnostika, posredno premijera ateista, a sada smo izabrali i ravnatelja katedrale duha, kako je Antun Vrdoljak nazvao HRT, ateista. To naravno ne paše liječniku Dujomiru Marasoviću koji bi za ravnatelja HRT-a vidio biskupa Jezerinca ili Bogovića. Marasoviću je kao i onom ginekologu što je sudjelovao u emisiji Aleksandra Stankovića NU2 glavna stručna literatura Biblija. To je ginekolog rekao na televiziji!
Post je objavljen 05.01.2014. u 05:59 sati.