Bio sam klinjo kad sam od Ćaće čuo priču o jednom zemljoradniku iz susjednog sela, dosta neobičnu da mi je još uvijek u živom sjećanju. U ono vrijeme ogovaranje ili u narodu znano olajavanje nije imalo 'kredit' kao sad pa bi se prije puštanja jezika u promet prvo uključio mozak.
Da priča živi u ovom vremenu 'Ćifuta' bih nazvao Hans a majstora-bačvara Hrvoje.
Ne znam da li je bio veći radnik ili lupež, počeo je Ćaća storiju. Što okom vidi to rukama stvori ali i mane!
Imati samo imati, što više od ostalih imati i pokazati se a bio je škrtiji od ćifuta. U njegovoj kući ni prase nije smjelo biti debelo a kokoš je morala nesti dva jaja dnevno.
'Bog živio puno rukica a ubio puno guzica'!
A radnik…takav se više ne rađa. Kad bi okopavao loze i uvatio ga mrak u vinogradu on bi upalio feralić i okačio ga o kaišu da može dovršiti posao.
Nerijetko bi mu žena donosila obrok na njivu ali on ne bi prekidao s poslom bilo da je oranje ili kopanje u pitanju. Ako je kopao onda bi prije nego zamane motikom, a to znači da glava ide prema gore, zinuo a žena bi mu tutnula punu žlicu u usta i tako bi ručao. Imao je on i četvoro djece i svi su se pitali kad ih je uspio stvoriti?
Kad bi on ili njegovi ukućani prodavali jaja nisu ih naplaćivali po komadu već na vagu pa koliko potegne.
No najpoznatija priča o njemu ipak je ona kad mu je majstor popravljao bačve.
Došlo je vrijeme da se bačve urede, grožđe je rodilo ko nikad i nagovještaj je da će bit vina ko vode. Kao pravi domaćin koji uvijek misli dva poteza unaprijed pozove on bačvara iz 'sedmog sela' na razgovor i mogući dogovor. Ugostio ga je kako i priliči imućnom domaćinu ne može se reć a onda su prešli na posao.
Bačvar je pregledao bačve i njegovo stručno oko je lako donijelo ocjenu o stanju istih pa je tako za popravak 8 bačava sa svojim materijalom odrezao okvirnu cijenu u vrijednosti jednog srednjeg konja. Naravno, konačna cijena ipak dolazi na kraju po završetku posla.
'Ćifut' je zeru podignuo obrve i pristao na ponudu.
Bačvar je već slijedeći dan došo sa karom koga je vuko jedan konj. Kar je bio pun raspilanih murvinih duga a u prostoru ispod sjedala bio je drveni sanduk sa specijalnim ručnim alatom kojim se bačvari služe.
'Ćifut' je bio zadivljen majstorovom profesionalnošću ali to nije ničim odavao već je zapodjenuo razgovor s Majstorom kako i u koje vrijeme da budu obroci, što da mu sprema za jelo i tome slično. Utanačili su tri obroka dnevno plus sijeno za konja i Majstoru soba za spavanje pa tako dok ne završi poso a to će potrajati dvadesetak dana.
Dali su jedan drugome ruku što je bio najpoštovaniji ugovor i moglo se početi s radom.
Istini za volju Ćifut nije škrtario na hrani i piću jer dobro je znao da će zadovoljan čovjek najbolje napraviti posao a u njegovom dvorištu bogufala bilo je što živine što gudina da se oči nagledaju a srce i duša ispune milinom.
Teletine, govedine, zeca, jelena…ma kakvi hotel, njemu niko nije mogo parirat.
Majstor je pjevušeći smireno radio i Ćifut je bio zadovoljan što je otkrivao rijetkim skrivenim smješkom ali ga nije hvalio i niti mu smetao.
Dani su klizili ali se i posao vidio i došlo je vrijeme za lupiti dlan o dlan. Nakon što je posao priveo kraju a gazda pomno pregledao urađeno, bačve su napunili vodom da se 'stanjaju' pa su nakon par sati kontrolirali cure li nekud.
Ne! Posao je obavljen besprijekorno i zadovoljni su sjeli za stol. Nakon obilnog ručka i par čaša dobre žutine majstor je napunio lulu i ritualnim pokretima ruku pripalio te otpuhnuo nekoliko dimova.
Desnom je držao lulu a lijevom je dohvatio brk i nemarno ga sukao. To je onaj trenutak koji mu je služilo kao uvod prije nego će reći slijedeću misao .
- Gazda to bi bilo od mene sve!- gledao je 'Ćifuta' u oči dok je govorio.
- Pošteno! Radio si dobro, poso je napravljen i red je da se raskusuramo.
- Dobro zboriš, razumni smo ljudi.
Majstor je uzeo u obzir dobru hranu, piće i spavanje pa je i njegova cijena bila niža od okvirne pogodbe. Računao je 'bolje da sam ja na štetu nego guzicom zatvoriti vrata'.
Kad je brojkama ispisani papir stavio na stol 'Ćifut' je ostao dostojanstven i miran. Majstor je imao potrebu svaku brojku ponaosob obrazložiti pa je to i učinio.
'Ćifut' je potvrdno klimnuo glavom u znak pristanka a onda je iz džepa izvuko notes i olovku pa reko: 'da vidimo kako stoji moja računica'!
Majstora je malo zateklo ovo što je čuo i vidio ali, božemoj, nije mu prvi put, reče se 'koliko ljudi toliko ćudi' te nas tako valja i prihvatit.
Pedantno dan po dan 'Ćifut' je zapisivao što je Majstor jeo i pio i kad je sve pročitao pitao ga je: 'jel' ovako bilo'?
Majstor je odgovorio potvrdno jer poštenju se ne može kontrirat i valja ga se poštivat što je bio osnov ljudskosti.
Tako je Ćifut nastavio nizati brojke jednu ispod druge a onda pljunuvši u lapis krenuo zbrajat.
Majstor je pratio što radi a kad je račun bio gotov 'Ćifut' je upitao: 'de pogledaj je li ovo u redu'?
Uglavnom Majstor je 'Ćifutu' pored učinjenog posla još platio deset dinara za gostoprimstvo i hranu pa je spremivši alat upregnuo konja i obogaćen još jednim iskustvom krenuo svojoj kući.
Post je objavljen 03.01.2014. u 13:12 sati.