2014 – ta je pred nama. Premda razloga nekom velikom optimizmu nema, ponešto događaja ili vijesti, kako god hoćete na samom početku Nove Godine ulijeva nadu da se neke stvari ipak mijenjaju. Na lokalnoj razini grad je donio temeljni akt za narednu godinu, tj. proračun za tekuću godinu i usput projekciju za dvije naredne godine. Kako primjetih, radi se o dobro izrađenom dokumentu koji poslovanje grada i njegovih ustanova konačno stavlja u razumne okvire.
Što se vatrogastva u našem gradu tiče, malo pomalo stvari sjedaju na svoje mjesto. Težak je to i mukotrpan posao za sve one koji preuzmu odgovornost, jer je to jedan , po strukturnim problemima jedan od najneorganiziranijih sektora u državi, no hrvatsko, pa tako i metkovsko vatrogastvo ima blagoslov u tome što ima svoje male – velike ljude vatrogasce, koji u pravilu nikad ne zakazuju.
Na ukupnoj hrvatskoj političkoj sceni dolazi do političkih prenaprezanja na ideološkoj razini, što smatram dobrom pojavom, no volio bih da je naglasak na financijskoj strani održivosti modela države, koja, ako nastavi u ovom smjeru nema neku obečavajuću budućnost. Definitivno je da regionalizacija države, te smanjenje goleme birokracije nema alternativu. Vladajući, ma o kome da se radilo, jednostavno moraju ići u tom smjeru i konačno početi misliti na svoj narod i na svoju zemlju.
Što se tiče kulturološke i znanstvene scene, za vas ne znam, ali za mene , dvije osobe koje su obilježile prethodnu godinu su definitivno Nino Raspudić i Mate Kapović, obadvojica lingvista po usmjerenju, no na razini kolektivne svijesti ozbiljni analitičari društvenih zbivanja i jednostavno ljudi koji misle i analiziraju, a dovoljno su javno eksponirani, da se njihove teze lako prenose putem odgovarajućih medija.
Za sami kraj ovog kratkog posta,kako to obično biva sa šećerom koji uvijek dolazi na kraju, lik nad likovima je definitivno novoizabrani Papa Franjo, Argentinac koji je svojim početkom djelovanja zasjenio sve političare ovoga svijeta, što uistinu i dolikuje kristovom prijestolonasljedniku na zemlji.Poslije Ivana Pavla II, osobno sam mislio da će crkva teško naći čovjeka koji će nastaviti njegovim putem, no na moju sreću, prevario sam se. Da se radi i o manipulaciji ili spinu, svejedno bih na to pozitivno reagirao, jer kršćanima koji se izjašnjavaju kao rimokatolici su zaslužili barem da na Petrovoj stolici sjedi netko dostojan Isusa, unatoč kukolju koji se stoljećima nataložio u crkvenim redovima.
I na kraju jedna preporuka na tekst objavljen u Indexu 31.12.2013., jednostavno zanimljivo štivo koje ako pročitate nećete ništa izgubiti, no osobno gledajući možete puno toga spoznati. Iz ovakvih tekstova proizlazi i moja simpatija za ove mlade ljude koji analiziraju svijet oko sebe, a pročitavši ga, osobno sam se u njemu našao 99%, samo što to na ovakav način ne bih mogao nikada sročiti.
Do slijedećeg tipkanja uživajte u preporučenom članku!!!
Tmurna 2013. i ne puno bolja budućnost - Mate Kapović
Post je objavljen 03.01.2014. u 12:48 sati.