Marketing
Nara jidai, 710-794
razdoblje klasične kulture i aristokratske birokracije
710. g. Početak Nara razdoblja.
Carica Genmei preselila se iz prijestolnice Fujiwara-kyo
u novu carsku prijestolnicu Nara-no-miya ili Heijo-kyo
(tvrđava ili citadela mira).
Iste godine budistički hram Kofuku-ji premješten je iz
Kyota u Naru. Bio je to glavni hram obitelji Fujiwara.
Populacija Japana oko 6 miliona stanovnika.
vidi za Nara period
Nara, prvih 1300 godina, hagakure blog
John H. & Phyllis G. Martin, "Nara", Tokyo, 1993.;
Nelly Delay, Japan, "The Fleeting Spirit", London,
1999., str. 26-29;
Bizalion, Japan, str. 39-75;
Nara period, wikipedia
Nara period, Japan wiki corpus
Nara period, costume
vidi za Budin Put u Nara periodu (710-794)
Bukkyo, Nara period (710-794)
vidi, lista glavnih gradova Japana & car. palača (wikiwand)
JAPÓN 3 Periodos Nara y Heian
710. godina
710. g. (Wado 3, 3rd month) Empress Genmei
established her official residence in Nara. In the last
years of the Mommu's reign, the extensive
preparations for this projected move had begun;
but the work could not be completed before the
late-emperor's death. Shortly after the nengo was
changed to Wado, an Imperial Rescript was issued
concerning the establishment of a new capital at the
Heijo-kyo at Nara in Yamato Province. It had been
customary since ancient times for the capital to be
moved with the beginning of each new reign. However,
Emperor Mommu decided not to move the capital,
preferring instead to stay at the Fujiwara Palace
which had been established by Empress Jito.
Empress Genmei's palace was named Nara-no-miya.
gore & dole, karta Nare
710. g. Na početku Nara perioda nekoliko obitelji
borilo se za politički prestiž. Klan Fujiwara bio je
nasuprot klanova Tachibana i Otomo koji su bili u suradnji
sa članovima carske obitelji. Na čelu vlade bio je
Fujiwara no Fuhito (659-720) sin 38. cara
Tenjija (626-671).
vidi, Grupa autora, Japanese History, str. 33;
710-715. g. Dotjerivanje Nare kao carske prijestolnice i
uređivanje administracije i organizacije države.
The Imperial court moves from Fujiwara to Nara (Heijo);
the Nara Period begins.
vidi, Totman, str. 61, 62, 68.
711-712. g. (Wado 4, 3rd month) The Kojiki was
published in three volumes. This work presented a history
of Japan from a mythological period of god-rulers up
through the 28th day of the 1st month of the fifth year
of Empress Suiko's reign (597).[11] Emperor Tenmu
failed to bring the work to completion before his death
in 686. Empress Genmei, along with other court officials,
deserve credit for continuing to patronize and encourage
the mammoth project.
711-712. g. Kompletiran Kojiki («Zapisi o stvarima
starine»), najstarije sačuvano japansko književno djelo.
Djelo završava sa smrću 33.carice Suiko godine 628.
Sastavljač Kojikija Yusumaro u predgovoru između
ostalog piše:
U davnoj su starini i jezik i smisao bili tako jednostavni
da bi bilo teško sastaviti odgovarajuće rečenice i složiti
nizove kineskih znakova.Kada bi se sve izrazilo
ideogramima, to bi dovelo do neadekvatnog izraza
značenja; kad bi se pak pisalo isključivo fonetskom
metodom, izlaganje bi događaja bilo neprikladno dugo.
Iz ovih sam razloga kadšto u istoj rečenici zajedno
upotrebljavao i fonetski i ideogramski sustav, a kadšto
bih pak u nekoj stvari upotrebljavao isključivo ideograme...
U svemu sam napisao tri sveska i prinosim ih s
poštovanjem i odanošću; ja Yasumaro, istinski dršćući i
s istinskim strahom, sagibljem glavu, sagibljem glavu...
U poštovanju prineseno po dvorskom plemiću Futo no
Yasumaru, časnik Višeg odjela Prvog razreda Petog
sloga i Petog reda zasluga,na 28. dan prvog mjeseca
pete godine razdoblja Wado (10.03.712).
Kojiki je pisan na japanskom jeziku (iako pretežno
kineskim znakovima).
The Kojiki is compiled; Emperor Temmu had ordered
the preparation of the text partially to support his own
Imperial legitimacy.
vidi za Kojiki,
Devide, Iz japanske književnosti, 1985, str., 8-11;
Totman, str. 56;
Blyth, Japanski humor, str. 163;
Morishima, str. 233.
vidi, hagakure blog
712. g. (Wado 5) The Mutsu Province was separated
from Dewa Province.
713. godina
713. g. (Wado 6, 3rd month) Tanba Province was
separated from Tango Province; Mimasaka Province
was divided from Bizen Province; and Hyuga
Province was divided from Osumi Province.
713. g. (Wado 6) The compilation of Fudoki was begun
with the imprimatur of an Imperial decree; and copies
of the census of the provinces of Izumo, Harima, Hitachi
and two other provinces still exist. This work was
intended to describe all provinces, cities, mountains,
rivers, valleys and plains. It is intended to become a
catalog of the plants, trees, birds, and mammals of
Japan. It also intended to contain information about
all of the remarkable events which, from ancient
times to the present, have happened in the country.
713. g. (Wado 6) The road which traverses Mino
Province and Shinano Province was widened to
accommodate travelers; and the road was widened
in the Kiso District of modern Nagano Prefecture.
715-724. g. Vladala 44.carica Gensho (681-748).
Zbog bolesti carica Genmei abdicirala je u korist svoje
punoljetne kćeri Gensho, a ne svog unuka Shomua.
Neki povjesničari misle da Gensho nije bila snažna žena i
vladar kao njena majka i tetka, te se uglavnom oslanjala
na svoju majku do njezine smrti (721.ili 722.god.), te na
Shomuove rođake s majčine strane, Fujiwara no Fuhitoa i
njegove sinove, sve do njezine smrti.
vidi, Totman, str. 53
gore, obiteljsko stablo jap. careva od 29. cara
Kinmei-ja (539-571) do 53. cara Junne (823-833)
gore, lista jap. careva od 44. carice Gensho (715-724)
do 49. cara Konina (770-781)
718. g. 'Yoro' revizijom kompletiran Taiho kod. Prema
zakoniku Yoro, središnja se uprava sastojala od dva
dijela, jingikana, manjeg ureda koji se bavio šintoističkim
državnim obredima, i daijokana ili Državnog vijeća, koje je
nadziralo većinu poslova. Na čelu daijokana bila je mala
grupa državnih službenika (premijer i kancelar: daijo
daijin, ministri Lijeve i Desne strane i nekoliko savjetnika)
koji su činili carevo savjetodavno tijelo. Još dvanaestak
starijih državnih službenika činilo je administrativnu vezu
između ove male vladajuće skupine i osam ministarstava
koja su činila središnje tijelo vlasti. Tih osam
ministarstava zapošljavalo je oko 3500 administratora i
6500 nižih činovnika, stručnjaka, i nižih pomoćnika.
Još 3000 sličnih činovnika radilo je u inspekcijskog
agenciji Državnog vijeća, u kućanstvima tennoa,
njegovih žena, nasljednika, te nekoliko glavnih
policijskih i stražarskih jedinica. Tako je do 750. godine
oko 10.000 ljudi našlo zaposlenje u središnjoj vlasti u
gradu Nari.
The ‘Yoro’ revision to the Taiho Code is completed.
vidi, Totman, str. 53-54, 68, 69, 71
719. g. Od ove godine carica Gensho uključila je
unuka Shomua u vlast.
vidi, Totman, str. 54
720. g. Kompletiran Nihongi ili Nihon-shoki (Kronika
Japana) u 31 svezak.
Redaktor oba prva djela, Nihongija i Kojikija, isti je autor
O no Yasumaro, a naredbodavac ista carica Genmyo
(ili Genmei, 43.carica, vladala,707-715).
Nihongi je pisan kineski, premda ga se može «čitati» na
japanskom prijevodu, kinezi ga mogu čitati neposredno
kako je napisan. Pisati ga je započeo pisati Kawahima no
Oji sredinom 7.st., a dovršio Toneri Shinno, sin cara
Tenmua, godine 720.
vidi za Nihongi,
Devide (1985), str., 10-11;
Totman, str.56-58;
Blyth, nav. dij., str.20,21;
Morishima, str.62-63.
724-749. g. Vladao 45. car Shomu (699-756).
Zaustavivši još jednu spletku starijih članova carske
obitelji, carica Gensho abdicirala je u korist svog unuka
Shomua.
Jedna od kćeri Fujiware no Fuhitoa (umro 720. god),
kasnije poznata kao Komyo Kogo,postala je Shomuova
glavna žena (726. god), a u idućim godinama se Fuhitovi
sinovi - polubraća kraljice Komyo - uzdižu do visokih položaja.
vidi, Totman, str.54-55, 64-67 (vladavina cara Shomua);
vidi za Shomua i who's who, str. 15;
gore, obiteljsko stablo jap. careva od 29. cara
Kinmei-ja (539-571) do 53. cara Junne (823-833)
gore, lista jap. careva od 44. carice Gensho (715-724)
do 49. cara Konina (770-781)
730. g. Car Shomu dao izgraditi gradove Naniwa (danas
Osaka) i Heijo-kyo (danas Nara), gdje je izgradio novu
palaču na mjestu palače svoje bake, carice Gensho.
vidi, Totman, str. 62.
732. g. Prvi je put jedan kineski učitelj zena došao
u Japan. Bio je to Tao-hsuan Lu-shih ( jap. Dosen Rishi,
702-760), koji je doputovao u carsku prijestolnicu Naru.
Tao-hsuan pripadao je sj. školi kin. ch'ana i bio je
treće pokoljenje nakon Shen-hsiua (svojevremeno,
06. patrijarh dok to nije postao Hui-Neng). Također,
bio je učitelj Vinaya škole ( jap. Kairitsu).
Tao-hsuan, živio je u Nari te u mnogome pridonio
razvoju jap. kulture za vrijeme perioda Tempyo
(729-749). Surađivao je sa budističkim japanskim
školama Kegon i Ritsu i prenio neke zen metode
meditacije Gyoho-u (722-797),koji je znanjem o zen
budizmu poučio Saicho-a (Dengyo Daishi,762-822),
osnivača budističke škole Tendai (kin. Tien-Tai) i
Gozu zen škole u Japanu.
vidi, »povijest zena», sv. 2, str. 140; Grupa autora,
The Rider Encyclopaedia of Eastern Philosophy
and Religion, str. 359.
733. g. Kopletirano djelo Izumo Fudoki («Opisi običaja i
zemlje»), Ujibumi i Norito. Djelo je do danas samo
djelomično sačuvano pretežno je pisano na kineskom, a
lokalne priče koje su na japanskom, opisuju floru, faunu,
topografiju itd. japanskih pokrajina, a posebno su
zanimljiva tumačenja postanka raznih geografskih imena,
zabilježena prema odgovarajućim mjesnim narodnim
pripovjetkama, što su ostavile tragova i u folkloru.
Ujibumi - u obliku u kojem se bajke smjenjuju s
poviješću - obrađuje genealogiju i slavna djela predaka
pojedinih istaknutih porodica.
Norito - sadrže ritualne tekstove za shintoističke
religiozne svečanosti; pisani su na japanskom s
fonetskim upotrijebljenim kineskim znakovima,
u arhajskoj pjesničkoj prozi podrijetlom iz razdoblja
vjerojatno prije Kojikija i u emfatičkom i uzvišenom
stilu s velikim obiljem raznih književnih figura.
vidi za Fudoki, Devide (1985), str.,12; Blyth,
Japanski humor, str. 22,23; Totman, str. 53; Grupa
autora, Japanese History, str. 170; Morishima, str. 62.
733-799. g. Živio Wake no Kiyomaro.
He is clean and sober bureaucracy, but it was
defeated in political strife. He goes into Usa Hachiman
Shrine, the scene which receives divine message
is drawn in this picture
735. g. uvedena Kegon budistička škola (Kegon Shu).
Ovo je važna kineska škola Hua-yen Fa-tsang (643-712) i
Hsien Shou (712). Njegova institucionalna baza, bila je u
veličanstvenom hramu Tôdai-ji u Nari, bila je važna i
tada, ali njegova suptilna metafizika nije uspjela privući
mnogo popularnih sljedbenika.
735. g. Velike boginje poharale carstvo sredinom
30-ih godina 8.st.
vidi, Totman, str. 64;
740. g. Car Shomu (vidi gore) poslao vojsku na Fujiwaru
no Hirotsugua (umro iste god. ili ubijen) unuka Fujiware
no Fuhitoa, koji se pobunio protiv cara ,a ovaj ga je
protjerao na otok Kyushu.
Na kraju je pobuna ugušena i carstvo je spašeno.
Iste godine prenešeno je učenje Kegon (sanskrt,
Avatamsaka; kin. Hua-yen; hrv. škola cvjetnog vijenca)
škole Mahayana Buddhinog Puta. Učinio je to kin.budist.
učitelj Shen-hsiang ( jap. Shinsho), a prvi japanski
budistički učitelj je bio Roben (689-773).
Glavni hram bit će Todai-ji (hrv. veliki istočni hram) u
Nari sa velikim kipom Buddhe Vairochane
(jap. Birushana), koji će se početi graditi 745. godine.
Glavni spis ove škole je Buddhavatamsaka-sutra
(jap. Kegon-kyo).
vidi, Totman, str. 55, 65; Suzuki, Zen i jap. budizam,
str. 96, 136; Grupa autora, The Rider Encyclopaedia,
str.179; Ernest Wood, Rječnik zena, Zagreb, str. 58;
Razić, Zen, str.275-278.
744-745. g. Veliki požari.
vidi, Totman, str. 66.
745-752. g. U ovom razdoblju u Nari je građen Todai-ji,
budistički hram škole Kegon (sanskrt, Avatamsaka).
U hramu se nalazi najveća drvena zgrada na svijetu u
kojoj je smještena statua najvećeg Buddhe u Japanu.
Zgrada je obnovljena u 12.st. nakon požara. Prvobitna
zgrada bila je veća oko dvije trećine od današnje zgrade.
Izgradnju hrama Todai-ji pokrenuo je car Shomu uz
pomoć budističkih učitelja među kojima se isticao
Gyogi Bosatsu (668-749).
vidi, Suzuki D.T., Zen i japanski budizam, str. 83;
za Gyogi Bosatsua vidi Suzuki, Zen i japanski
budizam, str. 103; Grupa autora, Japanese
History, str. 170.
746. g. Početkom godine pronađeno zlato na
nekadašnjem području naroda Emishi u pokrajini Mutsu,
što je omogućilo izradu pozlate i time završetak velikog
kipa Varochane-Rushane, hrama Todai-ji, koji će sredinom
08. st postati glavni i najvažniji budistički hram u carstvu i
jedino mjesto u Japanu s pravom poučavanja i
imenovanja rdovnika za čitavo carstvo.
vidi, Totman, str. 67.
Fukukenjaku Kannon, 746. god. Nalazi se u dvorani
Hokkedo hrama Todai-ji u Nari; na drugoj slici nalazi
se ratnik ovog razdoblja.
749. g. Car Shomu posvetio hram Todai-ji, sa zgradom
'velikog Buddhe'.
Emperor Shomu dedicates the Todaiji, which houses
the ‘Great Buddha’.
749-758. g. Vladala 46. carica Koken (ili Kohen, 718-769).
Koken je bila žena snažne volje, kći Komyo Kogo i cara
Shomua, žena koja je utjelovila loze Tenji, Tenmu i
Nakatomi no Kamatari, osnivača poretka ritsuryo.
Do 750. god. oko 10.000 ljudi našlo je zaposlenje u
središnjoj vlasti u gradu Nari.
vidi, Totman, str. 55, 69.
gore, obiteljsko stablo jap. careva od 29. cara Kinmei-ja
(539-571) do 53. cara Junne (823-833)
gore, lista jap. careva od 44. carice Gensho (715-724)
do 49. cara Konina (770-781)
750. g. Organizacija Japana kao države do 750. god i
od god. 750.
vidi, Totman, str. 68-79, 80
752. g. Završen je Todai-ji budistički hram
754. g. U Japan je kineski budistički učitelj Ganjin
(Jian Zhen) donio učenje škole Ritsu-shu (sanskrt,
Vinaya, kin. Lu-tsu, hrv. »škola discipline»). Glavni
hram je Toshodai-ji u Nari, izgrađen 759. godine
(vidi dolje).
vidi, Suzuki, Zen i japanski budizam, str.96; Grupa
autora, Japan, Lonely Planet, str. 460-461;
The Rider Encyclopaedia, str. 291
754. g. uvedena je Ritsu budistička škola (Ritsu Shu)
usredotočena na budističku redovničku disciplinu
(Vinaya). Ovo je bilo institucionalno samo u Japanu jer
ga je Eizon (1201-1290) oživio u verziji Shingon
(Shingon Risshű) u hramu Saidai-ji u Nari.
To je učenje u Kinu unio Tao Hsüan oko 650. godine.
756. g. Nakon smrti 45. cara Shomua (vladao,
724-749), izbili su žestoki politički sukobi u prijestonici
Heijo-kyo, danas Nara. Njegova kći prebrodit će dva
burna mandata kao tenno tj. kao 46. carica Koken
(vladala, 749-758) i 48. carica Shotoku (vladala,
764-770), no stranačke borbe neće biti obuzdane
sve dok 781. g. nije stupio na prijestolje razuman i
odlučan car Kanmu (50. jap. car, vladao, 781-806).
vidi, Totman, str. 82.
758-764. g. Vladao 47. car Junnin (733-765).
gore, lista jap. careva od 44. carice Gensho (715-724)
do 49. cara Konina (770-781)
758-811. g. živio Sakanoue no Tamuramaro.
He is general of previous term of Heian era. Sakanoue
being appointed by the entire leader, the scene which
goes to the fight with the strange race north is drawn
in this picture.
759. g. Kompletiran Man'yoshu (hrv., Zbirka deset tisuća
listova ili Zbirka deset tisuća generacija), velika zbirka
poezije. I po opsegu i po vrijednosti ne samo jedno od
najvećih djela japanske poezije i uopće književnosti,
već ovoj zbirci takav rang pripada i u svjetskim
razmjerima. U 20 knjiga sadrži četiri i po tisuće pjesama.
Po obliku pjesama djelo sadrži tri vrste pjesama:
preko četiri tisuće pjesama su tanka ili waka
(«japanska pjesma») ili mijika-uta («kratka pjesma»);
oko dvije i po stotine su choka ili naga-uta
(«dugačka pjesma»); šezdeset su sedoka (u šest stihova).
Metar wake je redovno 5, 7, 5; 7, 7 a sedoke
5, 7, 7; 5, 7, 7. Duljina naga-ute varira; ima ih i sa preko
stotinu stihova.
vidi, Devide (1985), str. 12, 13.
764. godina
764-770. g. Vladala 48. carica Shotoku (ista osoba
vladala i kao 46. carica Koken). Shotoku je bila posljednji
vladar carske obiteljske grane koja je potjecala od
40. cara Tenmua (673-686). Kako među nasljednicima
cara Tenmua nitko nije mogao biti car, predložen je njen
ljubavnik Dokyo, mada je nejasno da li je on sam želio
taj položaj. Poslije smrti Shotoku on je protjeran, a na
carsko prijestolje će postaviti unuka 38. cara Tenjina
(662-671) imenom Konin (otac mu zvao Shiki).
Time je ugašena Tenmu loza a obnovljena je loza Tenji.
vidi, Morishima, str. 60; vidi i Pinguet, Dragovoljna
smrt u Japanu, str. 74 (za velikog svećenika Dokyo-a).
gore, obiteljsko stablo jap. careva od 29. cara Kinmei-ja (539-571) do 53. cara Junne (823-833)
gore, lista jap. careva od 44. carice Gensho (715-724)
do 49. cara Konina (770-781)
764. g. Fujiwara no Nakamaro's Ran
765-823. g. Živio je Bunya no Watamaro.
He is general of previous term of Heian era. He with
Sakaue no Tamuramaro participated at the battlefield
north, suppressed rebellion.
766 g. The Buddhist priest Dokyo attempts to seize
the throne but fails by 770.
770-781. g. Vladao 49. car Konin (719-781).
Dokyo je protjeran.
gore, obiteljsko stablo jap. careva od 29. cara Kinmei-ja
(539-571) do 53. cara Junne (823-833)
gore, lista jap. careva od 44. carice Gensho (715-724)
do 49. cara Konina (770-781)
774-836. g. živio Kukai , posthumno poznat kao
Kobo Daishi; budistički učitelj, pjesnik, osnivač
Shingon škole Buddhinog Puta u Japanu.
775-826. g. živio je Fuyutsugu Fujiwara, važan ministar za
vrijeme vladavine 54. cara Ninmyo-a, utjecao na donošenje
kanona kađenja. Fuyutsugu je bio predak svih istaknutijih
pripadnika klana Fujiwara (vidi, dole, obitelj. stablo
Fujiwara klana).
Genealogija, Fujiwara Fuyutsugu
otac, Fujiwara no Uchimaro (756-812)
majka, Kudara no Nagatsugu, kći Asukabe no Natomaro-a
vidi, Kudara no Nagatsugu (japan wiki corpus)
spruga, Fujiwara no Mitsuko, kćer Fujiwara no Matsukuri-ja
sin, Fujiwara no Nagara (802-856)
sin, Fujiwara no Yoshifusa (804-872)
sin, Fujiwara no Yoshimi (811-867)
kći, Fujiwara no Nobuko (809-871), dvorska dama
54. cara Ninmyo-a, majka cara Montokua
supruga, kći Kudara no Konikishi no Jintei
sin, Fujiwara no Yoshikata
supruga, kći Abe no Ogasa
sin, Fujiwara no Yoshisuke
sin, Fujiwara no Yoshikado, predak ogranka Kajkji u Fujiwara
supruga, kćer Shimade Murasakua
sin, Fujiwara no Yoshihito (819-860)
supruga, kći princa Lniwe
sin, Fujiwara no Yoshiyo (823-900)
supruga, nepoznato ime (?)
kći, Fujiwara no Furuko, dvorska dama cara Montokua
778. g. podignut je budistički hram Kiyomizu-dera.
Hram je izgrađen na inicijativu Sakanoue-a no
Tamuramaro-a (vidi dole, 758-811), a njegove
sadašnje zgrade izgrađene su godine 1633. po nalogu
03. Tokugawa shoguna Iemitsu-a (1604-1651).
U cijeloj strukturi nije upotrijebljen niti jedan čavao.
Hram je ime dobio po slapu unutar kompleksa, koji se
slijeva s obližnjih brežuljaka. Kiyomizu znači čista voda
(eng. clear water, or pure water).
Izvorno je hram bio povezan sa starom i utjecajnom
sektom Hosso koja datira iz vremena Nare. Međutim,
1965. prekinula je tu pripadnost, a njeno sadašnje
vodstvo & uprava hrama sebe nazivaju članovima
sekte "Kitahosso".
vidi, Kiyomizu-dera
Kiyomizu-dera, nerd nomad
gore, ispred Kiyomizu-dera hrama 2015. godine
gore, ispred Kiyomizu-dera hrama 1930. godine
gore, mushin munen (nihonkichigai, autor ovog bloga) &
prijateljica Kazuko u lipnju 2002., Kiyomizu dera;
bio je ovo moj prvi posjet Kyotu; photo by Koji Kimura
781-806. g. Vladao 50. car Kanmu (736-806).
Kammu ascends to the imperial throne.
vidi za vladavinu cara Kanmua, Totman,
nav. dij., str. 82, 83;
gore, obiteljsko stablo jap. careva od 29. cara Kinmei-ja
(539-571) do 53. cara Junne (823-833)
gore, carsko obiteljsko stablo carske obitelji od 50. cara
Kanmua (781-896) do 82- cara Go-Tobe (1184-1198)
784. godina
784-794. g. Carska prijestolnica premještena
u grad Nagaoka-kyo.
Do 8.st. je stvoren složeni sustav katastarskih knjiga
koje su eliti jamčile trajan, siguran dohodak. Završavalo je
st. u kojem je Japan pogođen sa nekoliko manjih i većih
požara,a da o bolestima i ne govorimo. Carska
prijestolnica Nagaoka nije bila na dobrom položaju zbog
učestalih poplava pa se car morao preseliti u 10 km
sjeveroistočno na drugu stranu rijeke Katsura, u
prijestolnicu nazvanu Heian-kyo (Grad mira, danas
Kyoto, hrv. glavni grad).
The Imperial court is moved from Heijo to Nagaoka.
vidi,
Totman,str. 72, 73, 76, 77, 82.
Relocation to Nagaokakyo - Swords World
lista glavnih gradova Japana & car. palača (wikiwand)
784. g. Otomo Yakamochi (718-785) dobio je titulu
Sei to Shogun, koja će u budućnosti imati vrlo važnu ulogu
u japanskoj povijesti poznata i kao seitaishogun.
Ôtomo Yakamochi is given the rank Sei to Shôgun,
becoming the first to assume that title. His subsequent
campaigns in the north are ineffectual.
788. g. Budistički redovnik Saicho (osnovao budističku
školu Tendai) i hram Enryaku-ji na planini Hiei.
The monk Saichô founds the Enryaku-ji on Mt. Hiei.
vidi, Grupa autora, Japanese History, str. 170.
Post je objavljen 15.07.2021. u 23:23 sati.