Slijede nam dva najzajebanija dana. Zadnji dan stare i prvi dan nove godine. Oni u potpunosti određuju kakva će nam biti nova godina. Moraš u nju ući s nečim crvenim. Moraš imati i nešto svjetlucavo. Moraš prvo čestitati osobi suprotnog spola. Ne smiješ biti u dugovima. Moraš ovo, ne smiješ ono. Ako zajebeš bilo gdje, najebao si cijelu godinu.
Još si ja odredim da ako mi je prva vožnja u novoj godini bez crvenog semafora, u cijeloj će mi svijetliti samo zelena svjetla. To je obično ona vožnja na novogodišnje jutro. Grad je prazan, uvjeti idealni. Krenem, uvijek se nekako nađem na Zelenom valu, vozim oprezno 40 km/h, ne prebrzo, jašem na valu, i taman kad si osiguram zelene semafore tamo negdje do lipnja nove godine, skrenem u Draškovićevu i tu me redovito dočeka jedan od ona dva i zajebe mi cijeli plan. Trećinu naredne godine onda provedem čekajući na semaforima.
Zadam si i one glupe fore da ako u prvoj noći spavam s djevicom, da ću karat svaki drugi dan cijelu godinu. No, tek mi to nikada ne upali pa još kao da se nebesa razljute i obruše na mene i daju tri kondoma koja smijem ispuniti u toj godini.
Najviše mi se svidi kad mi prateta zaželi da mi se ostvari barem tri četvrtine onoga što si želim. To mi je super jer 3/4 onog što si želim je 45 kovrčavih plavuša. A to je i dalje 45 puta više od onog što dobijem (ako sam uopće sreće množiti brojem različitim od nule).
Kao da negdje zajebem svake godine. Ne znam di.