Pjesma 6.
Nekad gledam na dan odozgo,
Kao u staklenu čašu,
Sa malo vode na dnu.
Prozirno i jasno.
Nekad se gibam kroz dan pravocrtno,
Po utabanim linijama,
Ne skrećem.
Ne sumnjam.
A nekad tonem u njemu,
Kao u gusti talog kave
Kao u živi pijesak,
Kao u jezero sirove nafte.
A onda se budim.
I sanjam.
Plovim na izmaglici uvjerenja.
Odabirem.
Post je objavljen 02.01.2014. u 16:39 sati.