Marketing
Cicija (ili hrvatska šutnja)
Institut za javne financije objavio je danas osvrt u kojem tvrde da, umjesto na poboljšanju uvjeta zaduživanja, Vlada se trudi pronaći nove modalitete zaduživanja po nepovoljnim uvjetima. Stručnjaci potpisani na dokumentu, dr. sc. Anto Bajo i dr. sc. Marko Primorac osvrnuli su se na nekoliko primjera. Jedan od njih je i odluka Vlade o suglasnosti ministru financija za zaduživanje RH u iznosu od 200 milijuna eura i Odluka o suglasnosti Centru za restrukturiranje i prodaju (CERP) za kreditno zaduženje u iznosu od 606,4 milijuna kuna, donesena na Badnjak. Tri dana poslije dana je suglasnost za kreditno zaduživanje Hrvatskih cesti i HŽ Infrastrukture, pa je Vlada u samo tjedan dana povećala javni dug za oko četiri milijarde kuna. (izvor: Dnevnik.hr)
Nadam se da ste uspješno proslavili još jedan beznačajni trenutak prelaska iz 23:59 u 00:00 i da niste mnogo novca potrošili na taj dernek od sapunice (pa ste danas morali glodati jučerašnje kosti na sutrašnje kamate). Vjerojatno ste se već uspjeli otrijezniti i napipati pseudokapitalistički jaram oko pseudosocijalističke šije. Ako i niste, nema veze. Ionako nećete biti pošteđeni. Ali gledajte to s vedrije strane: sada kada imamo novi pravopis (kada je riješeno još jedno egzistencijalno pitanje), moći ćete sav taj svoj jad preciznije i pravilnije opisati. Gotovo na akademskoj razini. Tako će me i moj polupismeni pobratim pravilno znati nazvati škrcem, a ne samo cicijom ili tvrdicom.
Priznajem, škrt sam. Kao Škot. Tko nije upoznao nijednog Škota ostat će u zabludi do kraja života kako su umjerenost i suzdržanost mane. Ali rastrošnost jest. No od toga ovim domaćima nije pretjerano neugodno. Zašto da se moja bogobojazna susjeda crveni kada od svih silnih kreditnih kartica, koje je pobacala pred potplaćenu blagajnicu, ni na jednoj nema pokrića za kupnju zimske salame. Ionako je u trendu koristiti ono što nemaš: novac, obraz, dosljednost, autoritet. Mogao bih do sutona secirati tu zonu sumraka. Ipak, volio bih da nešto sunca ostavimo onima koje smo doveli pod svoj suncobran. Našem potomstvu.
Kada ćemo početi odgovorno raspolagati životom, novcem i svim ostalim resursima? Rekla bi moja pričuvna memorija: "A i ti svašta pitaš!"
Natrčao sam danas na informaciju kako će parlamentarne političke stranke i nezavisni zastupnici za svoj rad dobiti 50,2 milijuna proračunskih kuna.
Kada ćemo početi odgovorno raspolagati životom, novcem i svim ostalim resursima? Rekla bi moja pričuvna memorija: "A i ti svašta pitaš!"
Natrčao sam danas na informaciju kako će parlamentarne političke stranke i nezavisni zastupnici za svoj rad dobiti 50,2 milijuna proračunskih kuna.
Iznos koji su stranke dobile izračunat je temeljem broja zastupnika koje imaju, pa je slijedom toga najviše novca pripalo SDP-u (20, 4 milijuna), potom HDZ-u (14,5 milijuna), pa HNS-u (4,4 milijuna kuna). Po zastupniku se godišnje dobije 325.725 kuna, a po zastupnici deset posto više, dakle 358.297 kuna. Laburisti i HDSSB za politički su rad dobili po 1,9 milijuna kuna, Hrvatska stranka umirovljenika (HSU) nešto više od milijun kuna, IDS i SDSS po 977 tisuća kuna, Kerumova Hrvatska građanska stranka (HGS) 684 tisuće kuna. Demokratskom centru (DC) i HSP-u dr. Ante Starčević pripalo je po 358 tisuća kuna, a HSS-u i Bošnjačkoj demokratskoj stranci Hrvatske po 325.725 kuna. Isti iznos dobit će i svaki od šestorice nezavisnih zastupnika. (izvor: Index.hr)
Isti su iznos političke stranke i nezavisni zastupnici primili i prošle godine, a ako tome dodamo onaj nepotreban referendumski trošak od 47 milijuna kuna (nepotreban u značenju da nije bio neophodan ni urgentan i da ni na koji način nije i neće doprinijeti kvaliteti društvenog i političkog života, a kamoli njegovu spašavanju), dolazimo do gotovo sto milijuna kuna. Kakvu li smo to novu vrijednost proizveli? Ako netko zna ... mikrofon je uključen.
Javnoj smo televiziji udijelili 1,2 milijarde kuna pristojbe (ako niste pronašli novac, ovrha je pronašla vas). Više sam informacija dobio na internetskim portalima (i još sam mogao birati koju ću vijest ignorirati), a gledljiviji sam novogodišnji program pronašao na drugim (stranim) TV postajama (još uvijek nisam shvatio smisao četvrtog kanala).
Za Mesićev smo ured izdvojili nekoliko milijuna kuna otkako je prestao obnašati svoj predsjednički mandat. Još je 2004. godine Zakonom o posebnim pravima predsjednika Republike omogućeno da bivši predsjednik nakon prestanka mandata koristi doživotno pravo na vlastiti ured, službeno vozilo i osobnog vozača, državno osiguranje i podmirenje troškova ureda (električne energije, grijanja, telefona, adaptacije) iz državnoga proračuna, a sve kako bi, kada jednom bude bivši, "s bogatim međunarodnim vezama i iskustvom, i dalje mogao pomagati svojoj državi". Kako Hrvatska prije toga nije imala živućeg bivšeg predsjednika, tako su i prvi troškovi za proračun pristigli tek 2010. godine. Na sreću, uz sav taj trošak, donesena je i jedna dobra koalicijska odluka intervencije u zakon.
Javnoj smo televiziji udijelili 1,2 milijarde kuna pristojbe (ako niste pronašli novac, ovrha je pronašla vas). Više sam informacija dobio na internetskim portalima (i još sam mogao birati koju ću vijest ignorirati), a gledljiviji sam novogodišnji program pronašao na drugim (stranim) TV postajama (još uvijek nisam shvatio smisao četvrtog kanala).
Za Mesićev smo ured izdvojili nekoliko milijuna kuna otkako je prestao obnašati svoj predsjednički mandat. Još je 2004. godine Zakonom o posebnim pravima predsjednika Republike omogućeno da bivši predsjednik nakon prestanka mandata koristi doživotno pravo na vlastiti ured, službeno vozilo i osobnog vozača, državno osiguranje i podmirenje troškova ureda (električne energije, grijanja, telefona, adaptacije) iz državnoga proračuna, a sve kako bi, kada jednom bude bivši, "s bogatim međunarodnim vezama i iskustvom, i dalje mogao pomagati svojoj državi". Kako Hrvatska prije toga nije imala živućeg bivšeg predsjednika, tako su i prvi troškovi za proračun pristigli tek 2010. godine. Na sreću, uz sav taj trošak, donesena je i jedna dobra koalicijska odluka intervencije u zakon.
Zakon o posebnim pravima predsjednika Republike
Članak 5. (NN 105/04)
Prava iz članka 2. i 3. ovog Zakona predsjednik može koristiti trajno.
Članak 5. (NN 22/13)
Prava iz članka 3. ovoga Zakona predsjednik može koristiti 5 godina po prestanku obnašanja dužnosti.
Članak 5. (NN 105/04)
Prava iz članka 2. i 3. ovog Zakona predsjednik može koristiti trajno.
Članak 5. (NN 22/13)
Prava iz članka 3. ovoga Zakona predsjednik može koristiti 5 godina po prestanku obnašanja dužnosti.
Zamislimo samo kada bi političke stranke, različiti uredi i agencije te sve medijske kuće isključivo ovisile o tržištu. Kada ne bi bilo još jednog prireza samo zato što sam posjednik TV kutije, a ova bi milijarda od pristojbe, i sve ostale milijarde (samo nas ugovori Svetog Petra i dvadeset županija godišnje košta milijardu kuna) bile injektirane u zdravstvo i obrazovanje (jer bolesne će nas i radno nekonkurentne pregaziti prvi nalet radnika s tonućeg istoka).
Smijem li zaključiti kako je Hrvatska bogata zemlja dekadentnih ljudi kojima je upravljanje novcem i vlastitom sudbinom teže od kvantne fizike?
Proračun za 2014. godinu već je obilježen sa 17 milijardi kuna proračunskog deficita. Treba li biti doktor ekonomskih znanosti da se zaključi kako je moguće složiti državni proračun bez ili s minimalnim deficitom? Da se uvidi kako je državni aparat preglomazan i preskup, kako nisu potrebne tolike županije i općine, kako je povećavanje poreza i svih ostalih davanja kontraproduktivno na svim razinama produktivnosti, kako je zadnji čas da se prestanu ignorirati zapušteni objekti i hektari (više od milijun) neobrađene površine, kako je preluksuzno štititi neproduktivna radna mjesta samo zato što je to za nekoga "antiocijalna mjera" (dok istodobno antisocijalno stvara gubitak) i kako je pogubno zapošljavati po ijednom kriteriju osim sposobnosti jer država nije savez plemena nego građana.
Ali recite mi iskreno, je li bolje potopiti cijeli brod ili spasiti bar dio putnika i posade. Ako ste za prvu opciju, što još radite na brodu?
I ako me pitate tko je osoba godine, bit ću sasma precizan: to su svi oni koji od jedne kuna naprave tri i uspiju preživjeti od prvog do prvog usput uspijevajući odgojiti i obrazovati svoju djecu. Onu kojima dugujemo ostaviti bar malo sunca.
Smijem li zaključiti kako je Hrvatska bogata zemlja dekadentnih ljudi kojima je upravljanje novcem i vlastitom sudbinom teže od kvantne fizike?
Proračun za 2014. godinu već je obilježen sa 17 milijardi kuna proračunskog deficita. Treba li biti doktor ekonomskih znanosti da se zaključi kako je moguće složiti državni proračun bez ili s minimalnim deficitom? Da se uvidi kako je državni aparat preglomazan i preskup, kako nisu potrebne tolike županije i općine, kako je povećavanje poreza i svih ostalih davanja kontraproduktivno na svim razinama produktivnosti, kako je zadnji čas da se prestanu ignorirati zapušteni objekti i hektari (više od milijun) neobrađene površine, kako je preluksuzno štititi neproduktivna radna mjesta samo zato što je to za nekoga "antiocijalna mjera" (dok istodobno antisocijalno stvara gubitak) i kako je pogubno zapošljavati po ijednom kriteriju osim sposobnosti jer država nije savez plemena nego građana.
Ali recite mi iskreno, je li bolje potopiti cijeli brod ili spasiti bar dio putnika i posade. Ako ste za prvu opciju, što još radite na brodu?
I ako me pitate tko je osoba godine, bit ću sasma precizan: to su svi oni koji od jedne kuna naprave tri i uspiju preživjeti od prvog do prvog usput uspijevajući odgojiti i obrazovati svoju djecu. Onu kojima dugujemo ostaviti bar malo sunca.
Post je objavljen 02.01.2014. u 16:41 sati.