Marketing
Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb (1)
Film dr. Strangelove može se svakako svrstati u klasike filmske umjetnosti. Iako je radnja filma smještena u zlatno doba hladnog rata, vrijeme kada su tenzije između podijeljenih blokova dosegle svoj vrhunac unvirezalno je interpretirana glupost ljudskog roda i težnja za uništenjem svega što postoji.
Majstor ovog remek djela je glavom i bradom legendarni Stanley Kubrick, čovjek koji je usput budi rečeno tvorac 2001 Odiseje u svemiru, Staze slave, Full metal Jacket (Pancirni metak) i Paklene naranče.
Teško je reći nešto novo o ovome filmu osim da vam ga preporučam pogledati, ako već niste.
Ono što je interesantno je cijela priča oko vremena kada je sam film i nastao. Vrijeme kada je oružje masnovnog uništenja bilo dnevno pristuni trend zastrašivanja i gdje se spoznaja o uzajanom totalnom uništenju činila vrlo vjerojatna i vrlo moguća.
Pa krenimo od početka. Teorija o mogućnosti izrade atomske bombe nastaje još par decenija prije čuvenog projekta Manhattan, ali ozbiljniji rad na izradi iste zapravo se može pripisati spomenutom projektu. Sam projekt je nastao kao svojervsna paranojna reakcija na realnu mogućnost da nijemci upravo rade na izradi iste. Shodno tom uvjerenju grupa znanstevnika na čelu sa Albertom Einsteinom šalje pismo tadašnjem američkom predsjedniku Rooseveltu da amerika pokrene projekt izrade atomske bombe. Nakon više godišnjeg rada, 16.06.1945. izvedena je prva nuklearna eksplozija, Trinity nuklearni test u Novom Meksiku na teritoriju SAD-a. Bila je to fizijska implozijska bomba snage oko 20Kt TNT-a bazirana na plutoniju. Valja napomenuti da prije samog testa gotovo si znastvenici nisu bili sigurni u sam rezultat kao niti u samu vjerojatnost da će eksplozija i uspjeti. Neki su čak predviđali da će se lančana reakcija izazvana eksplozijom proširiti i na samu atmosferu te doslovno spaliti istu, neki su vjerovali da će napraviti procjep u zemljinoj kori, a velik dio njih je vjerovao da pokus niti neće uspjeti. Drugo po svom principu rada ovaj tip bombe bio je daleko kompliciraniji od one bazirane na uraniju kao fizijskom elementu, te je tako i odlučeno da je vjerojatnost za uspješnost testa veća na strani uranijske bombe koja je kao takva i prva primjenjena u ratne svrhe i par dana nakon Trinity eksperimenta bačena na Japan. Odlučeno je da se test izvede na kompliciranijoj varijanti koja će svoju vojnu primjenu zaživjeti par dana nakon upotrebe uranijske bombe.
Valja napomenuti da je sam projekt za svoj cilj imao bacanje bombi na Njemačku, ali pošto je rat ranije završio sljedeća meta je postao Japan. Kapitulacijom njemačke dotatašnji saveznici vrlo brzo postaju rivali. Sam Churchill je bio uvjerenja da slomom njemačke zapadne snage trebaju krenuti u rat protiv dotadašnjih saveznika Staljina i tadašnjeg SSSR-a. Američki predsjednik Truman bio je ipak više pacifističkije prirode te je opciju vojnog udara na tadašnje sovjetske snage u srednjoj europi odbacio kao opciju, ali je isto tako dobro pratio razvoj rata na istoku i možebitnu rusku umješanost u isti. Naime već vrlo rano postalo je jasno da će novi svijet raspadom staroga postati blokovski i ideološki podijeljen te da je bitno osigurati što veću sferu političkog i ekonomskog utjecaja na zemlje srednje europe i istočne azije. Trumanu je u prilog tome išla činjenica da će vrlo skoro svijetu moći demonstrirati novo super oružje, nešto neviđeno, atomsku bombu. Američke tajne službe polako su pripremale teren za prvu javnu demostraciju svojeg novog oružja moći. Odabrani ciljevi bili su pomno izabrani i pripremani, naime gradovi koji su bili odabrani za bacanje atomskih bombi bili su izuzeti od konvemncionalnog bombardiranja s ciljem da se na netaknutom terenu provode svojevrsni eksperiment snage atomskog oružja. Valja napomenuti da se ovom pristupu suprotstavio i najistaknutiji znanstvenik projekta Manhattan Robert Oppenheimer. Smatrali su da demonstraciju snage atomskog oružja amerika izvede na nenaseljenom terenu pred Japanskom delegacijom te da ukoliko Japanci nakon same demonstracije i dalje ne odustanu od rata, tada da se atomsko oružje primjeni na naseljena područja. To je odbačeno kao opcija i 06.08.1945. bačena je atomska bomba na grad Hirošimu, te tri dana nakon toga i na gard Nagasaki. Posljedice upotrebe su bile katastrofalne, gotovo 200.000 ljudi (u oba grada) je umrlo trenutno, a još više od toga u naredim danima i godinama od posljedica bombi.
Little Boy, uranijska bomba bačena na Hirošimu
Eksplozija bombi lijevo Hirošima desno Nagsaki
Neće proći niti pola desetljeća od prvih američkih pokusa kada će i Sovjetski savez razviti svoju prvu atomsku bombu te tako monopolo oružja za masnovno uništenje podijeliti na dva bloka.
29.08.1949. Sovjeski savez će izvršiti prvi test eksplozije atomske bombe. Po tehničkoj karakteristici jako slične onoj bačenoj na Nagasaki. Što će amerikance dodatno uznemiriti spoznajom da je jedan dio tajnih podataka iz projekta Manhattan iscurio van. Neki uhvaćeni znastvenici za koje će se utvrditi da su sovjetima pružili informacije o bombi sami su priznali da su to napravili iz uvjerenja da znanje o takovom tipu oružja ne može imati samo jedna sila, dok su neki to radili iz materijalnih i ideoloških razloga.
Na žalost sam razvoj nuklearnog oružja nije ostao na tome. Početkom 50-tih godina na pacifičkom otočju Bikini izvedena je prva termonuklearna eksplozija ili Vodikova bomba. Snage 10 Megatona, što je s obzirom na one bačene na Japanske gradove Hirošimu i Nagasaki gotovo 500 puta više.
Spoznaja o sveopćem totalnom uništenju čovječanstva sada je dobila realni opis u vodikovoj bombi.
U korak sa nuklearnim testovima, koje su sovjeti i amerikanci izvodili dolazi i niz bizarnosti, tako je primjerice pri jednom takvom testu ranih 50-tih godina bilo istraživano koliki je utjecaj ekslozije i popratnih efekata na žive organizme i ljude:
Studeni 1951, nuklearni test u saveznoj državi Nevadi. Snaga eksplozije 20kT. Prvi američki terenski test, trupe vojnika na samo 10Km od mjesta udara
Rusi su vrlo rano u svojim nuklearnim pokusima provodili testove prohođenja terena sa vojskom iznad mjesta udara bombe. Građeni su cijeli umjetni gradovi na kojima su bili testirani učinci nuklearne eksplozije.
Naravno niti u snazi same eksplozije nije se štedjelo na testiranju granica, tako je najveća ikad ispaljena bomba bila Sovjetska Tsar bomba snage 50 Megatona. Snaga eksplozije ove bombe prema predviđanjima može na ljudskom organizmu izazvati opekline 3 stupnja na udaljenosti od oko 100km.
Tsar bomba, atomska "gljiva" slikana sa oko 160 km, penje se u visinu od 56 km.
Post je objavljen 02.01.2014. u 13:45 sati.