Marketing
Pad
Rekla mi je jedna prijateljica prije nekog izvjesnog vremena da je karma kurva. Koji klinac je karma čovječe?
„ Karma je svako djelo koje pokreće krug uzroka i posljedice “
Šta trabunja ona, kakva prokleta karma!? To su bedastoće i izmišljotine ljudiju da opravdaju svoje nesretne sudbine i padove. A kad smo kod karme i padova moram vam reći da je karma vrlo stvarna pojava i zajebe čovjeka, a da ni ne trepne.
Neki dan sam bio pozvan na ponoćni gemišt. Što mi je drugo preostajalo negoli otići i popiti taj sudbonosni gemišt. Jedan gemišt, dva gemišta, tri gemišta, prva šljiva, druga šljiva i tako duboko u noć. Po mirisu u zraku na šljivu i grožđe osjetio sam lagano treperenje mojih mišića i jezika. Trebalo je poći. Inače se strahovito brzo dođe na ponoćni gemišt, a odlazak je kao teleportiranje ravno u krevet. Zaspao sam tvrdim snom.
„ Alo! Budi se! Pop dolazi na blagoslov “
Jao svih mi svetaca i svetica kuda baš sad on! Noga na nogu. Prvo lijeva pa desna. Umih se hladnom vodom i obučem na svoje lice nezadovoljstvo i bijes. Mislim si kud ide taj pop baš danas? Pa šta nije mogao doći koji drugi dan kada sam odmoran i priseban! Samo dođe kad mu trebaju pare, a nas ko šljivi nek se budimo s pijetlom!
„ Neka, neka!“
Pomislih ljutito, otić će i on, a bogami i ja natrag u san. Izjurim van na hladni, svježi jutarnji zrak da pričekam popa i pomognem mu da se popne do male ogradice i da se spusti niz brdašće. Ipak pop je star čovjek može past u svakom trenu. Jao jao! Di je taj pop! Eto ga ulazi u susjedovu kuću, a ja uzbuđen da se čim prije riješim krećem prema susjedovoj kući kroz ogradu.
Pad! Strašan pad! Padam kao kruška sa stabla, kao bačva, kao šljiva, kao udica u more, padam ko tele, padam ko kutija šibica, kao laka žena na pare! Bijes brate! Pop još uvijek u susjedovoj kući, a ja pao ko bivol u zelje. Dižem se polako sav u šoku i strahu povlačim se kući. Ali ne kad sam već naumio da ga ispratim tako će i bit pa makar mi to bilo zadnje. Sav krvav i blatan pomažem ostarjelom popu da ne padne kao ja, sto godina mlađi.
„ Jesu to vaše kokice?“
Jesu, jesu pope, naše domaće. Bijes kula u meni, skinuo bih sve svece i svetice ali ne smijem jer je pop tik uz mene. Blagoslov je odradio u trenu, pozdravio nas, upitao poneko pitanje kako smo i otperjao kao naše kokice.
Pao mi je tlak ubrzo. Srušio sam se u fotelju sav izvan sebe dok moja histerična majka viče na mene da mi tako treba kad sam mrgud.
Tu mi je kliknulo! Sjebala me je KARMA! Oprostite na izrazu ali istina je. Od toliko loših misli, gunđanja, zanovijetanja nije ni čudo da mi se desio pad. Poslije par sati od pada počinjem se smijati sam sebi koliki sam bedak.
Eto ljudi, to vam ukratko karma. Ali zajebite karmu, to je više stvar prihvaćanja stvari kakve jesu. Mislim, svake godine pop ide u blagoslov i sad se ja nađem ko neka kokoš zavijati o tome. Umjesto da sam prihvatio stvar kakva jest i da kao takva mora bit, ja sam sam sebi udesio i prorekao pad. Tako je to u životu, puno stvari nam smeta i ne možemo se pomiriti s istima. Na kraju krajeva nikad ne prihvaćamo da se neke stvari moraju odbavit i da nema smisla kukati i jadati se ko kakva baba.
Zato koliko god vam neka stvar bila mrska, prihvatite ju! Takva je kakva je. Nemojte si dopustiti pad i da vas karma izbuši.
Sa srećom!
Post je objavljen 30.12.2013. u 18:13 sati.