S obzirom da se radi o nastavku na prvu knjigu Sage o Otorijima, pod naslovom „Mač u tišini“, u ovom dijelu ću se odmah baciti na prikaz druge knjige, a o cijeloj Sagi i njezinom početku više možete pročitati OVDJE.
Kako sam dovršila čitanje druge knjige Sage o Otorijima australske spisateljice koja djeluje pod pseudonimom Lian Hearn, te se ubrzano bacam i na treću, očekujem da ću ovim tempom do kraja siječnja dovršiti čitanje svih pet knjiga. S obzirom na lakoću i pitkost svih dosad dovršenih knjiga iz Sage, ova nepodnošljiva brzina nimalo ne iznenađuje.
U drugoj knjizi Sage o Otorijima, koju u knjižnicama i u izdanju Mozaik knjige možete pronaći pod naslovom „Tragovi u snijegu“, zatječemo mladog Otori Takea kako se nakon rastanka sa svojom vječnom ljubavlju Kaede Shiragawa, predao u ruke svojim krvnim srodnicima, koje svi njihovi suradnici znaju samo pod nazivom Pleme (uloga Plemena u radnji ovog romana podsjeća na ulogu plaćenih ubojica, uhoda i lupeža, svojevrsne mafije koja pogoduje interesima one strane koja najviše plati). S druge strane, Kaede se sprema na put kako bi preuzela svoje nasljedstvo od svog oca.
Radnja ovog romana, iako on za razliku od prvog, „Mača u tišini“, ne obiluje kataklizmičkim događajima važnima za priču, obuhvaća nekoliko detalja koji postavljaju temelje za događaje koji će zacijelo uslijediti. U prvom redu, tu su promjene u načinu razmišljanja i životnim izborima Shiragawa Kaede, koja se odlučuje ne prepustiti utjecajnim muškarcima u svom životu, dakle niti svom obudovjelom i poluludom ocu, a niti svom zaštitniku, vojnom zapovjedniku Araiju, već nastoji osigurati za sebe odlučujuću ulogu u političkim i povijesnim događajima koji će uslijediti, i to na način da pridobije za sebe posjede koji joj po podrijetlu pripadaju. Ne smijemo zaboraviti da je radnja romana smještena u zemlju nalik feudalnom Japanu, u kojem prema društveno prihvaćenim običajima žene imaju podređen položaj u društvu, sličan trofeju ili ukrasu, zbog čega se ovakvo ponašanje Shiragawa Kaede očituje kao nepoštovanje društvenih normi odnosno neviđena drskost kakva zbog svoje hrabrosti zaslužuje poštovanje čitatelja.
U odnosu na psihološki razvoj glavne junakinje, preobrazba glavnog junaka Otori Takea nešto je manje dramatična, s obzirom da on saznaje daljnje nepoznate detalje o svom podrijetlu i svojoj podvojenoj, odnosno trojnoj prirodi i da svoje ponašanje i svoje odluke prilagođava novim spoznajama.
Drugu knjigu sam stoga shvatila kao svojevrsni prijelaz i pripremu za brutalne borbe za posjede koje će se morati dogoditi kako bi oboje glavnih junaka na kraju Sage dobili upravo ono što su zaslužili. Radi se svakako o nužnom prijelazu koji uvjetuje da svi daljnji događaji budu prirodni i uvjerljivi, stoga smatram da bi izostavljanje ove knjige iz čitanja Sage svakako naudilo ozbiljnom razumijevanju situacije u kojoj se likovi nalaze.
Nastavak slijedi...
Post je objavljen 11.01.2014. u 16:23 sati.