generalno, ne mislim da je transcendencija ega loša stvar. koncepata ima svakakvih glupih i nebuloznih i dobro ih se rješavati, a pogotovo je super dok se spontano riješe samo jer sjedneš u mir.
ali,
nekad se čovjek
zaželi normalnih odnosa. da ima sve što normalni ljudi imaju.
da te vole- javno i glasno
i da se ti osjećaš dobro zbog toga
da si sretan i da zauzvrat
i druge oko sebe činiš sretnim a toga tko te voli
najsretnijim jer je najljepše
voljeti.
nekad je prenaporno
transcendirati sve što dođe
i toliko bi bilo lakše da samo možeš reć
željo, zadovoljit ću te i bit sretan
reći ću vam jednu stvar- sreća je bitnija od bilokakvog ega
u sreći se ego rastapa,
a nekad u transcendenciji samo buja
i nema smisla postavljat pravila
a ima smisla braniti svoju sreću
a to je sve tako smiješno i balansirajuće
i nevjerojatno plinovito i neuhvatljivo
a meni se zadnja dva dana čini, otkad me spustilo ovo
otkad sam se razbila s onim
da mi više nije zabavno
da mi je dosta
osjećati se nepotrebno, uljez
i da ću ovaj put se zauzeti za moje snove i želje i izaći iz slijepe ulice
Post je objavljen 30.12.2013. u 17:01 sati.