vrišteće sprave rasturaju brzopotezne nijanse,
lomovi zamagljuju ljetne rasprodaje,
nema tu ništa iznad.
Vidiš, na primjer, ja,
niz navika, čarapa, ramena i čekanja,
statiram na njegovom rubu: nema tu ništa iznad.
Ili: nabrajanja, koljena, pokrivači, naočale, to vaše
zaglušujuće gomilanje rezova što stišće;
ta prokleta svakodnevica koju vrišti četverostrana sprava
i uvijek
i dvadesetčetirisatadnevno taj
- - - ZID - - -
to vrijeme: tik-tak, tik
i tak,
negdje daleko iza.
Ili: pogledajte ju, boje joj se rastaču po mjesečini onako kako prostor
prestaje
i kaže li "ja sam dizajn ja sam slijepljeni zeleni obalni privjesak
u kojemu se sunčane naočale lijepe za stopala"
dobit ćemo jebeni Osijek.
Ili kaleidoskopirane ribe.
Post je objavljen 29.12.2013. u 16:34 sati.