kada se samo sjetim,
bio sam klinjo koji je tek naučio oduzimati i zbrajati
pa sam računao koliko ću biti star kada se zaokruži tisućljeće.
27 izračunao sam kao od šuba.
bože, ti su se dani doimali tako dalekima i čarobnima.
što ću raditi gdje ću biti, pitao sam se.
život je u međuvremenu išao dalje,
povremeno me mlatio kao vola u kupusu
i tada mi se činilo da neću uspjeti.
svi crtani junaci otišli su u mirovinu ili reciklažu
dok su junaci koji su ih zamijenili umirali mladi od tuberkuloze,
sifilisa, pomućene pameti
ili od vlastite britve.
a onda je nekako dopuzao i taj dan:
kraj milenija!
i ja sam se zatekao u tom usranom depresivnom Varaždinu,
u nadsvođenom gradskom podrumu sa gomilom provincijalnih neznanaca.
još na polasku iz Zagreba zarekao sam se da ću se razvaliti
ko životinja!
to naravno nisam priopćio svojoj družici,
njoj se nimalo ne bi svidjela ta ideja.
neprilično ponašanje možda je romantično nezrelim umjetnicima
ali ne i finim gradskim djevojkama.
čim smo ušli navalio sam na piće kao sumanut.
neko vrijeme sam se dobro držao.
čak sam i zaplesao,
a onda su i zidovi zaplesali.
debeli bankovni činovnik naslanjao se na mene, također pijan, i pljuckao mi u uho.
ja sam ovo organizirao da bi se jadnici poput tebe mogli zabavljati, napomenuo je nadmeno.
bravo frajeru, odvratio sam, a sada se napuši svog debelog bankarskog kurca.
kaj buš ti meni...
gurnuo sam ga i on se rasuo po stolu.
krivudajući kroz gužvu požurio sam do wc-a i pošteno se izrigao.
pristigla je moja družica.
zgrožena sam tvojim ponašanjem, priopćila je.
a da mi pridržiš glavu dok bljujem umjesto da neumorno sereš?
neke su je ženske u prolazu pogledale sažalim pogledom.
tonula je u zemlju od srama.
nema šanse, bijesno je prosiktala.
dušo, ti me uopće ne voliš, pobunio sam se.
pričekat ću te vani.
kako ti drago, rekao sam.
svjež i čio! uskliknuo sam zablistavši na dovratku.
pošli smo natrag.
zastao sam, podigao prst i rekao
- trenutak molim.
otrčao sam do školjke i rignuo još malo.
red alkohola, red riganja, tako je prošla ta dugo očekivana velevažna noć.
eto, sad znaš dječače, žao mi je ukoliko sam te razočarao, međutim
milenijska nova godina isto je sranje kao i svaka Nova godina.
za tri će dana 2014.
ne trebamo očekivati ništa veliko. ne trebamo učiniti ništa veliko.
dovoljno je tek preživjeti
i povremeno
ugrabiti
koji
trenutak
istinske
sreće.
a rijetke trenutke ISTINSKE sreće
možemo
ugrabiti
samo ukoliko SAMI odaberemo živjeti SVOJ život
ma koliko god on usran
većinu vremena
bio.