BALKAN: Zatvaranje NATO pukotine
ponedeljak, 23. august, 1954
U jugoslavenskom turističkom mjestu sa razglednica, Bledu, u vili koja je nekoć pripadala jugoslavenskoj kraljevskoj familiji, komunist Tito je prošlog tjedna potpisao je 20-godišnji «ugovor o savezu, političkoj suradnji i uzajamnoj pomoći» sa Grčkom i Turskom. Samo prije šest godina, Titova je Jugoslavija naoružavala Crvene gerile koje su se borile u Grčkoj; prije jedne generacije, Grci i Turci bili su jedni s drugima u krvavom ratu. Nova alijansa združila je skupa tri nacije sa više od milion vojnika pod oružjem: Tursku, 450 000: Jugoslaviju, do 600 000; Grčku, 125 000.
Zapravo, pakt nije onako čvrst, kako je bilo ranije predviđeno. Prema izvornom planu Grčka i Turska su se trebale automatski uključivati u pružanju pomoći Jugoslaviji; jednom involvirane, mogle su tražiti pomoć od njihovih NATO partnera (uključujući SAD). No Tito, koji nije u NATO-u, nije se morao obvezivati da pomogne Grčkoj i Turskoj ukoliko bi se one našle involvirane u NATO akcijama daleko od kuće. I sam je NATO prigovorio. Kao što je jedan oficir rekao, «Maršal Tito pokušava kupiti dolar vrijednosti NATO zaštite za 50 centi.» Poslije mnogo preinaka, pakt sada zahtijeva od sve tri zemlje-članice da se sastaju i raspravljaju o efektivnim sredstvima pružanja pomoći u slučaju da neka od njih bude napadnuta. U praksi, Grčka i Turska će konsultirati NATO prije nego što pomognu Jugoslaviji; a Tito će se konsultirati s njima ukoliko budu involvirane u NATO obavezama daleko od kuće.
Iza prepirke oko detalja, ipak, stoji zajedničko uvjerenje da u slučaju stvarne nevolje, svi su u njoj zajedno. Tako novi Balkanski pakt, u stvari, zatvara zadnju pukotinu u NATO prstenu uokolo Evrope, koji započinje na Islandu i proteže se sve do planine Ararat. Tako se sretnim osjećao Tito u pogledu cijele ove stvari da je htio slaviti sve do sitnih sati; svatko tko se osjećao pospanim trebao je zaboraviti protokol i otići prije njega.
------------------------------------------------------------------------------
Ovaj članak iz 50tih govori ukratko ono bitno o ovome savezu, o kome se nije učilo u jugoslavenskim školama i fakultetima, a nije bilo o njemu govora niti u štampi, radiju i TV. Shodno tome, postoje mnogi nevjerni Tome koji ne prihvaćaju 'Balkanski pakt' iz 1954. kao historijsku činjenicu i misle da je on bio samo plod sovjetske i američke propagande. Za one koji ne vjeruju, ili pak za 'naprednije studente' upućujem na djelo turskog autora L. 0ŞYAR - CONTAINING TITO - U.S. AND SOVIET POLICIES TOWARD YUGOSLAVIA AND BALCAN
-------------------------------------------------------------------------------
Nevezano za politiku, to vrijeme prve polovine 50tih donijelo je jednom pjevaču jugoslavenskog porijekla veliku popularnost u Americi. Guy Mitchell (a.k.a. Albert Černi) bio je na vrhovima top lista sa Singing the Blues i drugim pjesmama
Post je objavljen 27.12.2013. u 09:44 sati.