Hodala je po meni na prstima
nisam znao
zapravo nisam mislio
da je moguće da se netko
može tako lako
tako skladno
kretati
gubio sam se u njenim pjesmama
prelazio sam granice
nemogućih područja
nesnivanih izgleda, hladnih predjela.
drhtavi glasovi pomicali su me
kao da sam napravljen od perja
kao da sam nešto sasvim lako
sasvim jednostavno
tada sam mogao biti vjetar
mogao sam biti list
letio bih s njom
kružio bih oko njenih misli
doticao bih se njene kose
pa bih padao od snage te blizine
kao što bih pao svake jeseni
ja sam tužna zemlja
crna i hladna
ja sam zemlja po kojoj ona hoda
Post je objavljen 25.12.2013. u 17:14 sati.