Pregled posta

SRETAN BOŽIĆ - FROHE WEIHNACHTEN - MERRY CHRISTMAS 2013

Sretan Božić svim kršćanima i drugim ljudima dobre volje želi Crni blog komunizma (CBK) u suradnji s Hrvatskim centrom za istraživanje zločina komunizma!

Božić ili rođenje, po Bibliji, „Sina Čovječjega“, Isusa Krista, u Betlehemu, koji katolici i protestanti obilježavaju u noći s Badnjaka 24. prosinca na 25. XII svake godine, a pravoslavci po starom kalendaru dva tjedna poslije, je blagdan nade u čovjekovo spasenje:

„… Ja sam se zato rodio i zato došao na svijet da svjedočim za istinu. Svatko tko je prijatelj istine sluša moj glas.“ (Isus iz Nazareta na suđenju pred rimskim upraviteljem Pilatom, 33. godine.)

U čemu se nalazi čovjekovo spasenje? Kao prvo, u vječnom životu…

… Nakon smrti na ovom svijetu, planetu Zemlji, nakon ovozemaljskoga života čovjekova duša nastavlja postojati. (Odumire samo tijelo koje se pretvara u prah i pepeo.)

Bog je Stvoritelj svemira, i svega živoga, a čovjeka je stvorio na svoje lice i naličje, stvorio je čovjekovo tijelo, i njegovu dušu. Po tome je čovjek savršen, sve dok sebe ili bilo što na ovome svijetu ne pretpostavi Bogu, i dok se ne izdigne iznad Boga koji se nalazi iznad Svemira, i izvan prostora i vremena, tako da pretpostavljanje Bogu vodi ravno do izravnog sukoba s Bogom koji niti jedan čovjek i njegovo potomstvo ne može preživjeti, već može računati s najtežim posljedicama po sebe i potomstvo na koje prenosi grijeh.

Svaki napad čovjeka na drugog čovjeka, mišlju, riječju, djelom i propustom, ili osuđivanje, ogovaranje, mržnja, prijezir, i ljutnja, laž, prijevara, pohlepa, oholost, ubojstvo i ubojstvo ljubavi općenito i kolokvijalno rečeno je grijeh koji se kažnjava po automatizmu Božjeg mehanizma regulacije odnosa na svijetu i u životu, i to bolešću radi zaštite daljnjeg propadanja čovjekove duše. Roditelji svoje grijehe prenose izravno na djecu ako se ne pokaju.

Pokajanje je jedini način čišćenja duše, pri čemu je potrebno pomoliti se Bogu ne samo za čišćenje vlastite duše, nego i duše svoje djece, čak i onih nerođenih, i svog potomstva do nekoliko koljena, kao i predaka.

Svaka čovjekova bolest povezana je s njegovim grijesima. Obole i zločesti i dobri ljudi, a dobri zato što, nakon što dožive nepravdu, počinju u mislima odbacivati takav svijet i osuđivati ga, i podsvjesno razvijaju mržnju i prijezir, jer ne mogu promijeniti svijet, a odbijaju u pravilu promijeniti sebe da otpuste ljutnju, i da se pokaju, tako da dolazi do onečišćenja duše koje se zaustavlja bolešću, jer bolestan čovjek nema vremena mrziti i prezirati. (Djeca su bezgrješna, ali obole zbog svojih roditelja, i/ili predaka koji grijeh prenose u njihove duše čak i dok još nisu začeta; roditelj počini grijeh ako pomisli da ne želi začeće i/ili rođenje djeteta, kao i svađe i mržnja među roditeljima, i između djece i roditelja. Obiteljske svađe i svađe među rođacima vode do teškog grijeha, jer je ljubav u obiteljskim odnosima pojačana, tako i mržnja i prijezir.)

… Kao drugo, spasenje se nalazi u pokajanju koje ne samo da može spriječiti bolesti, uključujući najtežih i smrtonosnih tipa onkoloških bolesti, nego može dovesti do konačnog ozdravljenja koje je u medicini nepostojeće, jer doktori liječe samo posljedice, a ne uzroke bolesti, a uzrok bolesti nalazi se u čovjekovoj podsvijesti, dakle, u njegovoj duši.
Medicinsko liječenje organizma, koje ne eliminira uzrok bolesti, vodi samo do odgode nastanka slijedeće bolesti jer bolest putuje organizmom, od jednog organa do drugog.
Kad je čovjek zdrav, onda ima sve preduvjete da ostvari osobnu sreću, a osobna sreća na prvome mjestu uključuje zdravlje, a zatim sve ostalo poput sreće u ljubavi, obiteljske sreće, blagostanje, i ovozemaljske blagodati koje, ako se ne pretpostavljaju Bogu, nego služe za povećanje ljubavi prema Bogu, čine čovjekovu sreću, a za vjernike je najveća sreća ljubav prema Bogu koju čovjek dobiva, dakle, vraća svome Stvoritelju, a ostaje mu onda i dovoljno za ljude i svijet oko sebe, kao i za sebe samoga, jer moramo voljeti i sebe kako bismo mogli voljeti druge i svijet oko sebe.

Isus je došao na naš svijet da spasi čovjeka od sebe samoga, od njegove pohlepe, bahatosti i oholosti, od njegovih laži i samoobmane, od mržnje i prijezira, jer osnovna poruka Isusa iz Nazareta je „ljubav i mir“, ljubav i prema neprijatelju, a ne samo prema bližnjemu; ljubav prema neprijatelju, i okretanje drugog obraza za primitak pljuske ne znači fizički i drukčije se ne braniti, nego znači da je blagotvorno kada se molimo Bogu za Njegovu ljubav da ju podari našim neprijateljima, i da im oprostimo kada zatraže oprost.
Što nam vrijedi ako podignemo vlastito dijete koje padne, a pasivno promatramo kako pada dijete susjeda, i ne činimo ništa da mu pomognemo ako možemo? Što nam vrijedi materijalno bogatstvo ako smo sebični, a to bogatstvo gomilamo, iako ga ionako ne možemo ponijeti sa sobom u grob kad dođe vrijeme konačnog odlaska s ovog svijeta, prije ili kasnije, kako tko. Jako grješni ljudi znaju čak i dugo živjeti, jer poput „vampira“ drugima kradu njihovu (pozitivnu) energiju, što bi se reklo životnu energiju, rušeći im ujedno njihov imunološki sustav, a to čine neargumentiranim kritikama, zanovijetanjem i ogovaranjem, notornim lažima, prijetnjama i ucjenama, prevarama, dijeljenjem pameti kao da su najpametniji na svijetu, ohološću, pakošću i osvetoljubivošću, i ljubomorom. (Obrana od „vampira“ je da se molimo Bogu da mu prosvijetli pamet i podari svoju ljubav, i da se fizički maknemo od takvoga „krvopije“, te da ga po mogućnosti izbacimo iz naše glave; ako je u pitanju član obitelji i rodbine, onda je molitva pogotovo na mjestu.)
Jedini koji ima pravo na ljubomoru je Stvoritelj koji nas je stvorio. Bog ima pravo i uništiti život ako hoće, jer ga je i stvorio, a osnovni razlog postojanja čovjeka je da svjedoči Božju kreaciju, i da širi ljubav koju od svog Stvoritelja dobiva.
Mi ljudi nemamo pravo se miješati u Božju kreaciju, niti znanstvenim kloniranjem ljudi, niti stvaranjem i širenjem genetski modificiranih organizama, niti rušenjem prirodnih zakona, i uništenjem čovjeka i prirode. Uništenje čovjeka je i uništenje njegove sreće, i slobode, a čovjekova sloboda ograničena je jedino Božjim zakonima, što znači da ne smijemo činiti baš sve što nam padne na pamet! Bog nam je ostavio slobodu izbora, a svog Sina je poslao među nas, da nas nauči milosrđu, i objavi naše spasenje. Izbor je na nama hoćemo li prihvatiti Njegovu ljubav, ili slijediti vlastitu životnu filozofiju koju hrani naš ego, i s kojom nas zavodi „nečastivi“, kako je Isus nazvao pronositelja zla. Zlo je u nama ako nemamo ljubavi u sebi.

Stoga je Božić radosna vijest. Božić je blagdan za čovjeka dobre volje, vjernika, obiteljski blagdan kada se u tišini i miru slavi rođenje Isusa Krista, našeg Spasitelja. Pored Uskrsa je Božić najveći povod slavlju i radosti, jer Isus bez svoje Božje dimenzije samo je „dobar čovjek“ koji je prelazio etničke, rasne i spolne granice, (ženu je učinio ravnopravnu muškarcima), cjelivao bolesne, obraćao se, ne našemu mozgu nego našoj empatiji, ali Isus kao Bogočovjek koji je nakon raspeća uskrsnuo od mrtvih i uzašao na nebo, u Kraljevstvo Božje, je naš Spasitelj, a ne samo dobročinitelj.

Isus je stvorio novu vjeru i religiju, kršćanstvo, a na svom apostolu Petru stvorio je Crkvu, koja je Stijena koju ni vrata paklena ne mogu razoriti.

Kršćanska religija je čuvarica čovjekove duhovnosti, i zaštitnica obitelji u kojoj nastaje brak temeljen na ljubavi i ljubavni odnos supružnika i potencijalnih roditelja, i odnos ljubavi između roditelja i njihove djece i obratno. Božić je ljubav, temelj obitelji, osnovne ćelije društva.

„Mirna noć, sveta noć“ je noć s Badnjaka na Božić kada se rodio Isus. Sretan Božić obiteljima žrtava komunizma/titoizma! Sretan Božić svima!


"Sretan" rođendan Wall Streetu – i stogodišnjem ropstvu nekadašnjeg kršćanskog Zapada!

Ove 2013. godine navršilo se 23. prosinca 100 godina od najveće zavjere u modernoj povijesti čovječanstva kada je stvorena središnja banka Sjedinjenih Američkih Država zvana „Federal Reserve System“, koja je formalno javna ustanova, a u stvarnosti jedna privatna banka s kojom upravljaju privatni interesi tzv. međunarodnih bankara s Wall Streeta i londonskog Citya. Osnivanje FED-banke predstavlja najveći udarac čovjekovoj slobodi u povijesti.

Zakon o osnivanju ove banke zla, „Federal Reserve Ac“t, donijet je na perfidan način u vrijeme kada je apsolutna većina kongresnika iz Washingtona otputovala doma svojim obiteljima povodom Božića. Tako je za ovaj perfidan zakon, koji je, dakle, donijet s trikom, glasovalo od 435 parlamentaraca odnosno predstavnika demokracije samo 43, a 25 protiv, uz 27 suzdržanih glasova. Zakon je potom odmah potpisao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Woodrow Wilson, koji će poslije priznati da je od industrijske sile S.A.D. stvorio invalida, i S.A.D. izručio bankarskoj mafiji s Wall Streeta, učinivši američku vladu i američki narod ovisnima poput roba od beskrupuloznih bankara koji su preko Federalnih rezervi počeli kreditirati američku vladu i Sjedinjene Američke Države; od toga vremena počelo je i zaduživanje Sjedinjenih Američkih Država, i gomilanje državnoga duga koji je u eri administracije predsjednika Obame premašio preko tisuću milijardi US$, i raste kao tumor iz dana u dan.

Zakon o Federalnim rezervama, koje su dobile ovlast tiskanja dolara, nikada nije stupio na snagu jer ga nekoliko saveznih država nije ratificiralo, ali se i dan-danas američka vlada ponaša kao da je ovaj zakon zakonit, što svjedoči o korumpiranosti i oportunizmu svake vlade u Washingtonu. Praktički su bankari stavili Washington u svoj džep, i k tome preko svojih privatnih para-parlamentarnih političko-ideoloških organizacija poput njujorškog Vijeća za vanjske odnose (CFR), i Bilderbeg-organizacije, vode unutarnju i vanjsku politiku iza kulisa službene politike, a političari i državnici su u pravilu njihove marionete.

Jedan senator koji nije marioneta Wall Streeta, bivši senator iz Texasa, Ron Paul, rekao je, da je kao parlamentarac bio dobio veći uvid u tajnu C.I.A. nego u Federalne rezerve.

Uz kontroverzni i protuustavni Zakon o federalnim rezervama je bankarski krug oko Johna D. Rockefellera, Paula Warburga, i J.P. Morgana korupcijom „progurao“ i Zakon o porezu na dohodak, tako da su od Badnjaka 1913. godine američki radnici (posloprimci) po prvi puta počeli plaćati porez na dohodak koji se ne koristi, kako je u američkoj javnosti i dan-danas rasprostranjeno mišljenje, za financiranje javnih radova i javnih službi poput FBI, vojske, javnoga školstva, ili za izgradnju infrastrukture, nego za otplatu državnog duga Federalnim rezervama, i lihvarskih kamata. Naravno, i zakon o porezu na dohodak je protuustavan, odnosno nepostojeći, što je potvrdio i Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država, ali se i nadalje naplaćuje, to jest izvršna vlast ruši američki Ustav. (Niti jedan sud, od općinskog preko okružnog do vrhovnog suda u nekoj saveznoj državi ne može optuženome za pronevjeru poreza dokazati postojanje zakona o porezu na dohodak, a bez zakona ne bi smjelo biti ni osude, međutim, desetci i desetci tisuća Amerikanaca znali su provesti godine u zatvoru, jer se nisu sjetili da im predsjedavajući sudac pokaže zakon o porezu na dohodak.)

Kongresnik afroameričkog podrijetla iz Floride, Allen West, priznao je američkoj javnosti 2013. godine, da Sjedinjene Američke Države u stvarnosti nisu Država nego korporacija, a da „je predsjednik u stvarnosti glavni izvršni direktor korporacije zvana Sjedinjene Američke Države.“

Odmah nakon osnivanja Federalnih rezervi počeo je Prvi svjetski rat u kojemu su „međunarodni bankari“ financirali zaraćene strane i time produljili rat. Samo bankar J.P. Morgan je na smrti jednog američkog vojnika zaradio 10 tisuća dolara, a gdje je profit od kreditiranja vojne opreme i materijala za Englesku, Italiju, Francusku i dr. To je u stvarnosti ratno profiterstvo. Njegova banka je pak jedna od banaka s Wall Streeta koja je stvorila tzv. Svjetsku financijsku krizu koja je pogodila liberalni Zapad, i krizu u euro-zoni u Europskoj uniji, visoku nezaposlenost, i kreditno ropstvo sjevernoameričkih i zapadnoeuropskih radnika, tako i hrvatskog radništva nad kojim vladaju korumpirani zločinci u Banskim dvorima, Saboru i na Pantovčaku; bez obzira na to, i ta banka je od strane Kongresa opskrbljena nakon izbijanja krize s nekoliko desetaka milijardi dolara pomoći, naravno, novca od poreznih obveznika. Zvuči kao šala ali je gola istina.

Republika Hrvatska također u stvarnosti nije Država nego servis za plaćanje lihvarskih kamata na tzv. državni dug, odnosno dug „građana“, jer ga posloprimci (radnici) otplaćuju. Istina je ta, da se Država kao takva ne može zadužiti, tako da se na svjetskom tržištu kapitala zadužuju samo nepostojeće države, odnosno ogranci korporacija s kojim upravljaju marionete washingtonskih marioneta. Zato i je stvoren korporacijski konglomerat zvan EU, u koji je 2013. učlanjena Republika Hrvatska kao 28. članica, izgubivši atribute državnosti, i državnu nezavisnost. Kaže se da čovjek koristi samo dva posto svoga mozga, a visoko-obrazovani sveučilišni profesor između tri do pet posto; stoga nije čudno, da je hrvatski narod pristupanjem RH u EU brutalno prevaren, jer su ljudi površni, ljudi u pravilu ne razmišljaju nego samo plaćaju, kako svoje pogreške, tako i svoje račune korporacijama (krupnom kapitalu).

Prva korporativna država u Europi, osim Sjedinjenih Američkih Država u svijetu, bila je Mussolinijeva fašistička Italija koju je financirao Wall Street, a zatim Sovjetski Savez i sve druge komunističke zemlje koje su za Wall Street bile vezane koncesijama, i kreditima preko Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke u Washingtonu, koje su stvorili isti ljudi koji su stvorili i središnju (privatnu) banku Federalne rezerve u gradu New Yorku na otoku Manhattan blizu ulice Wall Street gdje se nalazi špekulantska burza preko koje „međunarodni bankari“ stvaraju svjetske financijsko-ekonomske krize, i svjetske ratove.

„Banka“ Federalne rezerve je majstorski trik za obmanu nevinih ljudi, jer predstavlja novčarski sustav temeljen na dugovima koje otplaćuje narod, čime narod postaje rob, odnosno radnici postaju robovska radna snaga koja se iscrpljuje do (često prijevremene) smrti da bi ratnim profiterima namaknula golema materijalna bogatstva, odnosno to je sustav za isisavanje svake zemlje koja se nalazi u mreži liberalnog Zapada.

Kad je riječ o FED-banci, i općenito o „narodnim bankama“, radi se o genijalnom izumu pohlepnog i zločinačkog uma, s kojim je stvorena vrijednost iz ničega. To je u stvari i stvarnosti 'Perpetuum Mobile' koji je u Sjedinjenim Američkim Državama nametnut 'de facto' u državnom udaru. To je najveća krađa u povijesti čovječanstva koja traje i danas, ali krađa u kojoj ne odgovaraju kriminalci, nego nevini građani koje se preko duga pretvara u kriminalce kojima se pljenidbama oduzima njihova imovina i predaje u ruke kriminalnim bankarima.

Kad bankari sami posrnu zbog svojih pohlepnih špekulacija da ukradeno još više uvećaju, onda ceh plaća opet porezni obvezni, (kreditni rob), kao što se vidjelo na primjeru krize iz 2007./2008. koju su prouzročili bankari, a porezni obveznici fiktivnih država, USA i EU, otplaćuju stotine i stotine milijarde dolara i eura, novac koji je praktički poklonjen bankama. (Kako bi se čovjeka svelo na bezimenu oznaku, svaki je „građanin“ dobio svoj broj, i tako postao bezimeni rob. U Hrvatskoj je taj broj „OIB“, a prije je bio „JMBG“. Koliko pak ljudi u Bosni i Hercegovini još manje koriste dva posto svog mozga vidi se po primjeru da su se 2013. u prosvjedima izborili da dobiju „konačno“ svoj „JMBG“.)

FED-banka tiska novčanice, a preko Međunarodnog monetarnog fonda (IWF) i poreza dobiva konkretne materijalne vrijednosti. To znači iz ničega stvoriti sve. Uz to bankari dodatno zarađuju kroz inflaciju, odnosno stalno smanjenje vrijednosti novca. Vrijednost dolara je od 1913. do 2013. pala za 95 posto. Za jedan dolar danas možete kupiti nešto što je 1913. vrijedilo 5 centi. U tome profitiraju samo bogataši, dok prosječni građanin-štediša samo gubi. Štedjeti je izgubilo danas svaki smisao jer štediša postaje još i jamac bankama, to jest ako banci prijeti odlazak u stečaj ili ode u stečaj, krade se s računa u banci ušteđevina štediša, što je odnedavno regulirano propisima u Europskoj uniji. 100 dolara u gotovini iz 1913. godine danas vrijedi samo pet dolara, ali zato nekretnina koja je tada vrijedila 5000 dolara, danas vrijedi 1 milijun US$. Najveći vlasnici nekretnina su banke, odnosno vlasnici banaka, među njima najveći 'međunarodni bankari'. Inače je osnovni i objavljeni razlog osnivanja FED-banke glasio, da služi održavanju stabilnosti valute. Umjesto toga međunarodni bankari se igraju Boga, i potkopavaju narodne ekonomije. Svojim djelovanjem 'međunarodni bankari' time imaju više ovlasti i moći od demokratskih i nedemokratskih vlada pojedinih zemalja. Narodne banke diljem zemalja svijeta, tako i Hrvatska narodna banka, (HNB), neovisne su samo od suverena, to jest od demokratskih predstavnika, od predsjednika, premijera i parlamenata.

Trenutno, dakle, nakon izbijanja svjetske krize iz 2007./2008. jedina zadaća FED-banke jest, da mjesečno upumpava u burzu na Wall Streetu 82 milijarde dolara kako bi na umjetan način održavala visinu dionica, jer 'međunarodni bankari' misle, da će se tako dioničari osjećati bogatijima, trošit će više, a nezaposlenost će padati, umjesto da se gospodarstvo opskrbi s kreditima za investicije. Tu leži i problem zašto nema investicija u Republici Hrvatskoj kad ih nema ni u Sjedinjenim Američkim Državama, toj otetoj Državi koja je pretvorena u jednu veliku korporaciju spojena pupčanom vrpcom sa svojom sestrom blizankom – Europskom unijom. Na kraju će takav mjehur zvan 'Wall Street' opet puknuti; onda će opet narodi odnosno porezni obveznici plaćati ceh, i još više osiromašiti, sve dok nekoć bogati zapadni radnik ne postane sovjetski 'proleter'. To će trajati sve dok se banke budu nalazile pod državnom zaštitom kao što će udbaška posla u Hrvatskoj trajati sve dok se udbaši i drugi komunistički zločinci budu nalazili pod zaštitom Republike Hrvatske. Neke banke imaju u međuvremenu, npr., bilancu dobiti veću nego bruto-nacionalni proizvod pojedinih zemalja, što je suludo. To zato što su to dozvolili korumpirani vladajući političari. Ovakav bankarski tumor pretvara se u rak koji razara tkivo naroda i njegovih nekadašnjih nacionalnih država. Najbolju zaradu banke, međutim, ostvaruju preko ratova, jer rat stoji, a zemlje koje ratuju moraju se zaduživati kako bi mogle voditi ratove. Zato narodi žive u stvarnosti između dva rata.

Čovjek pobjeđuje rak na različite načine: Jedan je način da ne živi u grijehu, a drugi je da ne hrani tumor i karcinom hranom, odnosno da gladuje, kako bi zloćudna stanica, koja se pohlepno pobunila protiv organizma, odumrla; isto tako je s bankama: Nemojmo koristiti uslugu banaka, kako na privatnoj ili osobnoj, tako i na nacionalnoj odnosno državnoj razini, i bolest zvana bankarski sustav će odumrijeti. Republika Hrvatska bi već ovog trenutka trebala prestati vraćati bilo kakve kamate na kredite, i kredite same, odnosno tzv. državni dug koji su ionako stvorili korumpirani vladajući političara kojima treba suditi za veleizdaju. Jedino tako se krvopije možemo riješiti. Paralelno s tim treba ukinuti porez na dohodak u Republici Hrvatskoj, i smanjiti i druge poreze, i tako omogućiti postupni gospodarski rat. Vladajuće stranke u Hrvatskom saboru to neće napraviti jer su potkupljene da čine zlo, i u tome vladajući političari čak uživaju. Narodne banke postoje samo da se imovina stanovništva transferira bogatoj eliti, kako domaćoj, tako još bogatijoj inozemnoj tzv. svjetskoj eliti od 1 posto svjetskog stanovništva, koja u svojim rukama drži 95 posto bogatstva svijeta, i to sve od 1913. godine do danas, za 100 godina je uspostavljen faraonski sustav na liberalnom Zapadu pokriven smokvinim listom liberalne demokracije, odnosno liberalizam i neoliberalizam uništio je demokraciju, i potkopao pravnu državu.

Od 1913. godine svijetom, i Zapadom, vladale su 18 umjetne recesije u gospodarstvu: 1918., 1920., 1923., 1926., 1929., 1937., 1945., 1949., 1953., 1960., 1969., 1973., 1980., 1981., 1990., 2001. i posljednja u nizu počela je 2007./2008., i traje do danas, 2013. godine. Ovu posljednju se misli „riješiti“ kroz novi rat na Bliskom istoku, sukobom sa Sirijom i Iranom, i Sirijsku krizu pretvoriti u Treći svjetski rat.

Jedino rješenje da se trajnije izbjegne novi svjetski rat je ukidanje Federalnih rezervi u New Yorku. Drugo rješenje ne postoji.

Katolička Crkva i Sveta Stolica nisu bez veze na meti zapadnih liberalnih korporativnih medija, jer Crkva kritizira ovu farizejsku kreditnu politiku, i stavlja žig na lihvu. Kada prosječni domaći kritičar „opali“ po Crkvi, nije ni svjestan koliko radi u korist krupnoga kapitala, i koliki je u stvarnosti bedak kada govorom mržnje napada Crkvu koja je jedina kakva-takva brana pred naletom krupnoga kapitala koji parazitski ždere sve pred sobom.
Marksizam nije nikakvo rješenje za ljude pošto su marksizam stvorili vlasnici krupnoga kapitala kao modus za pljačku naroda, što se vidi iz programa zvan Manifest komunističke partije čiji pravi autor nije Karl Marx, nego Clinton Roosevelt, sjevernoamerički visokopozicionirani mason, i član tajne organizacije Iluminati. Srž Komunističkog manifesta je kroz revoluciju osnovati „narodnu banku“. Jedini pravi odgovor na to je kontra-revolucija, i to bez obzira na pad Berlinskog zida odnosno upravo zbog toga, jer se stvorilo uvjerenje kako je komunizam pao. Da, pao je, doživio je slom, ali su „narodne banke“ i dalje nastavile djelovati isto kao i udbaši koji su 1990. samo kapute promijenili. Nema više Narodne banke Jugoslavije, zato Hrvatske narodne banke od koje hrvatski politički narod nema ništa jer je HNB samo mjenjačnica za devize, tako da, niti stoji iza vrijednosti kune, niti služi za investicije u hrvatsko narodno gospodarstvo koje se topi kao snješko na suncu.

Stanje će u 2014. biti još gore nego 2013. i prethodnih godina, kako u politici, tako i u gospodarstvu, i tako isto u Republici Hrvatskoj gdje će nezaposlenost preći pola milijuna, jer čovjek još spava dubokim snom. Čovjek je čovjeku postao vuk u kojega su ga pretvorili tzv. liberalni mas-mediji koji ljude svađaju međusobno, jer im lažima i perfidnim metodama apeliraju na njihovu empatiju i ispiru im mozak. U biti, mediji se igraju Boga, i preoteli su Božić, jer jedino Isus Krist na pravi način apelira na empatiju ljudi i njihova srca; sve drugo je nešto drugo, a u Bibliji i stoji zapisano: „Po plodovima će te ih prepoznati“. Vidimo kakvi su „plodovi“ naših medija i njihovih malih mangupskih „firera“ u vladajućoj politici. Takvi loši mediji mogu pasti samo ako takva politika doživi slom. Stoga, ljudi, probudite se! Isus nas poziva na revoluciju naše savjesti. To je osnovna poruka svakog Božića.

CBK


Post je objavljen 24.12.2013. u 16:28 sati.