Marketing
Wigilia, kratka priča
photo by rU
Wigilia*, kratka priča
*Wigilia (od lat. vigilare - iščekivati) je poljski naziv za Badnju večer.
...
Kuća je mirisala na boršč sa suhim gljivama, na medenjake i makowiec, u ostavi je u aspiku podrhtavao šaran punjen grožđicama, sušili se oplatki od beskvasnog tijesta s otisnutim sličicama zvijezda. Mati je prostirala bijeli stolnjak preko prostirke od slame i oplitala ga bršljanom, otac je iz podruma donio votku i med za vrući krupnik koji će se piti uz večeru.
Već od badnjeg jutra Agnieszka je strpljivo čekala večer i prvu zvijezdu.
Kao najmlađa u obitelji, ona je imala dužnost dežurati kraj prozora, iščekivati prvu zvijezdu i paziti da se ne ugasi svijeća u prozoru. Da joj ruke ne bi bile besposlene, Agnieszka je izrezivala wycinanke - ostriške iz šarenih papira. Ispod njezinih spretnih prstiju izvirala su jata ptičica, preplitale se grančice jela i krovovi kućica, izvijale se vitice bršljana i bobice božikovine, zvjezdice sestrice se jatile oko brata mjeseca ...-
Vješti su prsti u naše sestrice, reče Agnieszkin najstariji brat Witold.
Vješti prsti i rumeni obrazi ... nastavi srednji brat Kazimierz.
Vješti prsti, rumeni obrazi, a oči plave, ubave ... pridruži se najmlađi Stanisław.
A tko Agnieszki u plave oči zaviruje? upita Witold.
Možda Wojciech, možda Janek, a možda ... Andrzej? brzo doda Kazimierz.
A možda ... sva tri! uz smijeh uzviknu Stanisław i sva trojica prasnuše u smijeh kad se okrugli Agnieszkini obraščići lijepo zarumenješe.
Ej, momci, prestanite sestru zadirkivati, posla se prihvatite ... uzviknu otac i sam se neprimjetno smijući ispod usukana brka.
Ima posla i u štali i na dvorištu, reče mati.
No, momci se radije po kuhinji motaju, ne mogu večeru dočekati ... Ne zamjeri im majčice, otac će na to. Nije lako momcima četiri tjedna postiti ...
Vidim ja da im ni četiri tjedna posta nisu izbila ludorije iz glave ... prijekorno će mati.
Agnieszkina su braća dobro znala čije će ime zarumenjeti sestrine obraze. Andrzej! Visok, plavokos, stasit momak. No Andrzeju je dvadeset a Agnieszki će biti trinaest ... i to tek na proljeće.
Neke se cure iz sela udaše jesenas. Dorota u šesnaestoj, Katarzyna u petnaestoj ... no tko će još dvije godine čekati ... mislila je Agnieszka dok su joj pred očima titrale Andrzejeve oči, plave poput zvijezda na zimskome nebu.
Oj, skoro sam prvu zvijezdu propustila! uzviknu Agnieszka.
I svi se okupiše oko blagdanskoga stola, koji je mati postavila dok joj je kći maštala. Otac prekriži i razlomi blagdanski kruh, pa ga svi kušahu, razmjenjujući dobre želje a mati spremi okrajke da ih pošalje svome bratu Romanu koji je prije dvadeset godina otišao trbuhom za kruhom, tamo daleko, preko oceana. Potom svi sjedoše večerati, a nitko se tijekom večere ne smjede od blagdanskog stola dizati kako bi i dogodine svi ponovo bili na okupu. Kao i svakog Badnjaka, mati je i ove godine postavila jedan tanjur više, ako naiđe neki putnik namjernik ...
Poslije večere Agnieszka se tiho iskrade u štalu, noseći u pregači okrajke kruha s blagdanskoga stola.
Kušajte i vi ... rekla je kravama i konjima ... red je da i vi blagujete jer ste bili pri rođenju maloga Božića ...
Ostala je još neko vrijeme među blagom prisluškujući hoće li kravice progovoriti. Izgleda da sam opet grješna bila, pa neću čuti kako blago progovara...
Prije no što se vratila u kuću, Agnieszka je iznad kućnih vrata objesila češalj koji je iz kuće iznijela, skriven u njedrima. Ujutro će prva ustati pa pogledati ima li na zubcima češlja kakvih vlasi.
Eh, da vlas barem bude plava, k'o Andrzejeva ... poželjela je. Jer, prema praznovjerici, ako cura u badnjoj noći iznad kućnih vrata češalj objesi, na njemu će na božićno jutro naći vlas mladoženje, ukoliko joj je suđeno udati se sljedećeg ljeta.
...
U svitanje Agnieszka se u dugoj bijeloj košulji i bosonoga iskrala, skinula češalj s čavla nad kućnim vratima pa se tiho vratila u kuhinju da u svjetlu ognjišta provjeri ima li vlasi na zubcima češlja. Srce joj je zadrhtalo - ugledala je dugu svjetlu vlas ovijenu oko češlja!
No, kad je bolje pogledala, vlas joj se učinila nekako čudna ... gotovo nalik na strunu iz konjskoga repa.
Iiiiiihahahaha ... začu iza sebe smijeh i ugleda trojicu braće kako joj se smiju.
Agnieszka, Agnieszka ... ždrijebčeva nevjestaaa ...
Onako u košulji i bosonoga Agnieszka istrča u dvorište, odjuri do vrtne ograde i prisloni vrele i uplakane obraze na tarabu.
...
Prođe Badnjak, prođe i Božić ... i zima prođe.
Stiže proljeće, trava se zazeleni, procvaše voćke, a i Agnieszka odjednom propupa i rascvjeta se poput mladog jabukova stabla. Kad je toga proljetnog jutra Agnieszka ušla u crkvu na nedjeljnu misu, Andrzej brzo priđe škropionici, pa zahvati svete vodice u dlan i pruži ga Agnieszki neka se prekriži.
A kad ju je poslije mise ispratio do kućnih vrata, tiho joj je šapnuo: Eh, kad bi' te barem do Božića mogao kao mladu svojoj kući povesti ...
No, izgleda da ću ipak morati pričekati još dva tri Božića ...
...
A je li joj tamo na kapiji i poljubac ukrao?
E, to ne znam.
A kad bih i znala ...
... ne bih vam odala ...
...
Sretan i blagoslovljen Božić svim ljudima dobre volje.
Post je objavljen 23.12.2013. u 08:11 sati.