Nikad u vrijeme darivanja nisam ulazio s toliko gorčine. Dobro nastranu današnji besmisleni dan u kojem ćemo se naći ne kao nekad da bi se družili nego da bismo negdje do sitnih poslijepodnevnih sati raspravljali o brojevima u našoj školi i usput kritizirali nas nekolicinu koji eto nisu upisali sve sate, ako je tko sumnjao što je smisao današnjeg obrazovnog sustava. Usput će se analizirati ako je netko od profesora nepodoban za pojedine roditelje od formata.
Na stranu na to da je drugdje u školama uglavnom i gore, da to nije više ni preslika društva, vozačima kamiona i ribarima iz ministarstava je nužno da im djeca budu društveno priznata i jao kome ako im tko stane na žulj, rodijaci su i tu i tamo, na svim ključnim mjestima...
Jučer me ni shopping baš nije relaksirao, ove godine svima više nego obično smetaju fotići, i na Korzu bagra zabranjuje snimanje, razmišljam o jednom postu samo sa snimljenim facama onih koji viču nije dozvoljeno, jučer je bila to ružna ekipa, vidim kad pogledam fotke, al eto, sad počinjem tražiti da vidim gazdarice ili gazde koji to naređuju, no začudo, nigdje ih nema, kao da ih nije briga što ih se na štandovima potkrada, bitno da su naredili zabranu snimanja.
Pretjerujem sa sladoledom, eno ga na fotki na traci, zahvaljujući brzim prodavačicama, privremeno bježi od mene...