Bojimo li se svojih snova, bojimo se susreta sa sobom.
Ma kako bio ružan, neugodan i uznemirujući san koji smo usnuli, moramo prihvatiti da je on dio nas, da smo to u tom snu mi ogoljeli i često mnogo bliži svom istinskom biću nego li u budnome stanju. Suočavajući se sa svojim snom krećemo u pustolovinu istraživanja nesvjesnog koje se u snu izvan kontrole svjesnoga uma zna pokazati u vrlo opaku svjetlu.
Na forumu hr., tema Snovi tumačenja razmjenjujem svoja iskustva s ljudima koji žele govoriti o svojim snovima i koji pokušavaju u njima pronaći značenje i smjernice za djelovanje.
Snovi govore simbolima i ogoljeli su do srži, a upravo stoga što su često nemilosrdno neugodni, mi se od njih odmičemo i pokušavamo ih ignorirati ili se pred njima sakriti. Neugodnije je pak to što se od sna ne može pobjeći jer se jednostavno ne može pobjeći od sebe. Stoga nam preostaje jedino da se s njim suočimo. Pokušamo li ga razumjeti, otvorili smo prozor u cijeli jedan skriveni svijet koji paralelno s nama i u nama živi i opstoji, često uzbudljiviji od ovoga koji svjesno živimo.
Naravno, snovi mogu biti vrlo lijepi, upravo bajkoviti, ali mogu biti i glupi, iritantni, kaotični... U stvari, snovi su upravo onakvi kakvi smo mi u sebi, u svojoj biti, i/ili kakvo je naše okruženje koje se izravno ili neizravno u njima odražava.
Kako ne bih opterećivala previše stranice foruma, pokrenula sam svoj blog koji otvaram svima koji o snovima žele govoriti i svoja iskustva podijeliti s drugima.
Post je objavljen 22.12.2013. u 21:44 sati.