Hodajući lijepim gradićem osrednje veličine, moj kapetan mi je komentirao kako je to lijep grad.
Kako je lijepo uređen ovaj novi trg i kako je još ljepše što nikoga na njemu nema. Barem ne u ovaj bezbožnički sat!
Pokušavam mu objasniti da je zapravo tako i u metropoli, ali da se slažem da je sve jako lijepo. Ulice i trgovi metropole zjape prazni u slično vrijeme kao što je ovo sad. Svane dan i ljudi ima kao crva. Ništa to nije čudno i ništa posebno što bi se dalo komentirati jer takvo je vrijeme. Vrijeme kapitalizma u svom zamahu. No, s tim ga hranimo! S tim ga održavamo na životu, a on nas usrećuje, nudeći nam smeće koje će već sljedeće godine biti zaboravljeno ili pokvareno.
Mojeg dragog kapetana muči nešto drugo. Budući da je mlad i kreativan čovjek koji je u naponu snaga, muči ga ponekad druženje s jednako tako kreativnim ljudima. To je dobro za individualnu kreativnost jer ona upoznaje nove načine kreacije, implementira je i tako sama sebe poboljšava. Ideje su uvijek dobre za ideje pa makar one bile suprotne.
Naime, u gradu mojeg kapetana, gradu seksa, roka i baroka, nema baš zabave za mlade ljude. Po nekoj anketi koja je provedena prije 2 godine (nije ni moj kapetan do kraja siguran kad je to bilo) je kapetanova županija na samom vrhu što se tiče mladalačke zloporabe alkohola i težih supstanci. Ne samo to nego i djevojke i dječaci naše županije (Čakovec je na vrhu) "najbrže" gube djevičanstvo. Tu je bio neki prosjek od 13 godina što je doista malo. Nekad smo se moj kapetan i ja čudili kako neke "napredne" Amerikanke izgledaju već s 11 godina kao naše djevojke koje imaju 15-16. Sve je to, naravno, individualno i uvijek ima pojedinaca koji odskaču od tih skala. S 13 su te "napredne" Amerikanke već nosile dijete u sebi, a ove naše djevojke to ne rade tako često, ali se zato dobrano "praše" u tim godinama. Očito koriste kontracepciju, kakve god vrste, koja radi. Nema ništa loše u tome. Dapače! Ako neka mlada djevojka nađe momka kojemu je stalo do nje i koji je neće samo iskoristiti, neka se "praše" koliko se žele. Šteta je samo što je ta dob od 13 godina premala za neko zrelo razmišljanje koje bi opstalo na testu vremena. Moj kapetan i ja se smijemo jer znamo za "balavice" od 16, 17 pa čak i 18 godina. Tijela su im narasla i sazrijela, a u glavi još uvijek nered. Nije ni to nešto čudno jer sumnje su uobičajena stvar. Mijenjanje mišljenja i... pa zapravo, mijenjanje svega je svojstveno čovjeku. Ima teorija o tome da se treba puno toga probati kao "mlad i lud" pa onda kasnije možeš mirno živjeti. Sjetim se svih onih djevojaka iz ruralnih predjela koje su "bile sa svima". Problem je u tome da mi se čini da takvi ljudi ništa nisu ionako naučili, ako se uopće ima što za naučiti. Možda to sve progovara lažni moral pa su onda te djevojke blagoslovljene s toliko... nečega. Nije bitno sad čega.
Dakle, mladi se zabavljaju kako znaju. Grad sjeverno od grada baroka ima bolju situaciju. Jedan od prijatelja koji je često tamo mi kaže kako je tzv. underground scena mnogo jača tamo nego ovdje kod mog kapetana. Ima puno koncerata i prostora na kojima bi se mladi mogli zabavljati. Centralni park (koji je valjda 3-4x veći od glavnog parka u gradu seksa, cajki i baroka) je također bolje ustrojen. Tzv. "noćna patrola" je puno bolje rješenje od dužnosnika naše drage policije. Nekako se čini da imaju više takta i nikad ne prolijevaju alkohol. U gradu cajki i baroka sam gledao kako mi prijatelja obaraju pripadnici specijalne postrojbe policije. Neugodan prizor, ali i glupi potez je da se pred takvima trči. Em brže trče od tebe, em su agresivniji i misle da si neki zločinac. Ne poznaju te svi kao što te poznaju tvoji prijatelji i to bi trebalo imati na umu kada se kroči pustoši subotnjih izlazaka. Zapravo, sad sam dotaknuo i glavni problem i moju ideju zašto grad baroka neće financirati stvari za mlade i zašto to sve, nakon nekog vremena, propadne. Bilo je tu nekih dobrih inicijativa, čak i nedavno. Podosta utjecajan dečko od jedne moje prijateljice se čak osobno primio posla oko jednog takvog "alternativnog" mjesta koje bi trebalo oživjeti grad baroka ponovno kao grad roka i metala, a ne cajki. Nisam se čuo jedno vrijeme s prijateljicom pa ne znam što se s tim događa. Možda stvari idu polako ili je opet sve propalo. Prije toga je bila neka ideja s napuštenom vojarnom, ali i to je odjednom propalo. Za ostvarenje ideja su bitni novci i netko tko će mi reći da novac nije bitan (na taj način gledajući u ovako postavljenom sistemu) neće zavrijediti ni moj protuargument. Više neću ni dotaknuti te teme jer mi nije teško shvatiti da mi je novac puno toga u životu donio i zahvalan sam na tome. Zbilja jesam!
No, ja još uvijek nemam dovoljno novca da financiram kreativne i alternativne projekte mladih glazbenika, ali i drugih umjetnika.
Za takve stvari nam je potrebna pomoć tzv. viših instanci kao što je uprava grada. Postoje tu i sponzori, ali očito i oni odustaju. Dakle, ako neće doći neki bog alternative i platiti iz svog džepa te stvari... sumnjam da će se nešto dogoditi. Barem uskoro.
Problem zabave mladih je ozbiljan problem. Možda ovo netko može protumačiti kao još jednu moju sprdanciju, ali propadanje koje zahvaća mlade je tužna slika koja će imati utjecaj na budućnost svih. Mladi su kao ti koji nose svijet dalje, a stariji su zakazali dati dovoljno dobru zabavu i potporu mladima u njihovim idejama. No, problem nemogućnosti zabave bez alkohola ili nekih težih supstanci je zabrinjavajuć. Većina mladih se zabavlja unoseći neke, koliko dopuštene, ali tako i zabranjene, supstance u svoja tijela. Imam i na to nešto reći, ali nije ovo mjesto za takva teoretiziranja. Samo ću spomenuti želju za promjenom stanja svijesti koja se ne može nikako drugačije postići jer nas nitko drugačije nije naučio. Oni koji bi nas mogli tome naučiti su marginalizirani. Istina, popiti alkohol i pomutiti si um ili popušiti travu i "razbistriti misli" ili možda uzeti LSD pa vidjeti šarenog boga na oblačićima je mnogo lakše od onog drugog puta promjene svijesti. Isto tako, sve te supstance prestaju davati željeni efekt nakon što neko vrijeme prođe. To je najčešće drugo jutro kad ljudi umiru dehidrirani, jedva dolazeći do kuhinje po čašu vode, rigajući svoj jučerašnji ručak i, uglavnom, teturajući kao zombiji. Ne kažem da su svi mladi takvi, ali zabava mladih se na kraju, u biti, svede na to. Barem zabava onih koji konzumiraju takve supstance. Naravno da takvi podaci gorespomenutih anketa zabrinjavaju "glavešine" i oni će teško odvojiti novce da bi potaknuli projekte koji bi okupili mlade da "headbangaju" i uz to budu pijani kao svinje, napušeni kao šumski jazavci i napaljeni poput mladih zečeva.
Moj kapetan kaže kako je baš zbog tih razloga zamisao s napuštenom vojarnom kao potencijalnim mjestom održavanja koncerata odlična. Kaže kako bi se na taj način mlade maknulo iz grada pa ne bi bilo incidenata u gradu nego izvan njega. Ili barem ne baš u strogom centru. Pisao sam nedavno o cajkaškom klubu u centru grada.
"Ako već razbijaju prozore ili što već ne, neka to rade tamo u vojarni da drugi ljudi s tim nemaju problema." - kaže moj kapetan.
Tužno je da se uopće nešto treba razbijati, ali takva se stanja svijesti razviju kad mladi frustrirani ljudi koji žude za promjenom u svojim glavama, ali i oko sebe, počnu piti, pušiti ili na bilo koji drugi način unositi u svoja tijela, supstance koje dovode do "brzog i trenutnog prosvjetljenja".
To je moje tumačenje toga. Svi žele biti sretni, a mlade posebno pogađa nedostatak zanimacije. Možemo spomenuti i radne navike, ali i bilo kakve druge navike. Osobno, nisam protiv ideja koje bi možda konzervativniji stariji ljudi rekli i mislili. Sve se to da implementirati u jednu veliku juhu teorije. Znanje starih i iskusnih nije nikad loše. Možda je samo malo nefleksibilno i zastarjelo, ali ništa nije toliko staro da mladi, suvremeni čovjek to ne bi mogao "pomladiti", odnosno revitalizirati. Kakve će biti navike tih mladih ljudi koji se opijaju/drogiraju jer nemaju ništa bolje?
Čini se da smo na nekom status quo terenu:
Oni koji imaju novce ih ne daju, a oni koji bi željeli te novce iskoristiti na kreativan način su ogorčeni, ne vjeruju u "politiku" i sve što je proizvod "svijeta odraslih".
Što učiniti?
Dijalog je uvijek rješenje. Dijalog je sam po sebi uvažavanje čovjeka koji govori pa makar se ne slagali s onim što on govori.
Treba odvojiti određenu svotu novca iz gradske blagajne i dati priliku mladim ljudima da nešto s tim učine. Na taj način bi se neke stvari razjasnile: kakvi su zapravo mladi i imali li rezona u mišljenju da oni samo piju i drogiraju se. Promijenilo bi se i mišljenje samih mladih o tzv. svijetu odraslih. Međusobno nepovjerenje nas neće nikud dovesti!
"Odrasli" moraju napustiti stereotipe i generalizacije u kojima su svi mladi pijani, drogirani manijaci željni silovanja.
Što kad bi to preoblikovali u: Svi mladi su željni promjene svijesti, puni su životne energije i željni ljubavi?
Dobro zvuči? Da, znam da dobro zvuči. To se zove pozitivan stav.
Mladi moraju napustiti mišljenje i generalizacije da su odrasli ljudi, koji vode ovaj grad roka i baroka, zatucani i nemaju povjerenja u mlade.
Što kad bi to preoblikovali u: Odrasli ljudi koji vode ovaj grad su oprezni, ali većinom s razlogom (sjetimo se anketa!), no voljni su potaknuti mlade u njihovim idejama i težnjama.
Čini se da se stvar svodi na to tko će prvi prići drugoj strani i pružiti ruku.
Pa... mislim da je ovaj tekst na neki način pokušao pružiti ruku.
Pitanje je kako će to pružanje biti prihvaćeno.
Post je objavljen 22.12.2013. u 07:31 sati.