Do nedavno sam mislila da umišljam ili da je to moje nespecifično osobno iskustvo, no prije tjedan-dva pronašla sam na netu, stranci HSI izjavu jedne žene kako obožava boraviti u blizini životinja, zbog njihovih finih vibracija i da više ne bi mogla živjeti u okruženju bez njih.
A nedavno pročitah da mačke tijekom predenja emitiraju delta-valove ( karakteristične za duboki san, i kod ljudi ), te da tako ubrzavaju regeneracijske procese u svom i okolnim organizmima.
Tijekom druženja s tim životinjama znao mi se često dogoditi osjećaj, kada ih zagrlim, kao da i neka ' svjetlosna krila ' istovremeno grle mene. Prekrasan osjećaj zaštitničke Prisutnosti – najljepše što sam ikada doživljavala . Još ljepše nego bilo koji u meditaciji, vjerojatno zbog prisutnosti i duhovnog i materijalnog višeosjetlnog ispunjenja. Ili onog svemirnog načela : " Gdje je dvoje prisutno u Moje Ime ... "
U proljeće ove godine, nakon što duuugo vremena - više od deset godina - nismo imali mačiće rođene u našoj kući, čudesno me iznenadio redovit osjećaj kojim bih svaki puta bila ispunjena kada bih u vrijeme njihovog dojenja promatrala spokojno uživanje majke mačke i njezine djece - doživljaj svetosti obitelji. Komadića raja, darovanog mi da osjetim / prisjetim se Izvornog Života, onakvog kakav doista jest, kada nestanu sve stresne barijere.
A bila sam tada pod vrlo velikim stresovima : majčina bolest, 20 neplaniranih mačića, EU na pomolu ... No, kada bih promatrala tu živu sliku najprirodnijeg nam davanja i primanja, sve bi brige i razočarenja isparila pred čudesnim prizorom tako jednostavnog čina Ljubavi.
Kako su mačići odrastali, taj osjećaj intenzivirane svjesnosti, prisutnosti u njihovoj blizini nije nestajao... Pokrenuo bi se u meni iz nekog njihovog čarobnog ljubavnog pogleda, radosnog glasanja, ljupke kretnje ili neočekivano zabavnog pothvata ...
Mačke su doista moji duhovni učitelji, kao i E. Tolle-u.
( Napisah taj njegov citat na naslovnici bloga, dok još nisam bila posve sigurna kako se i meni događa isto, samo sam slutila ... )
Nije čudo, jer više godina prije no što smo uopće imali svoju kuću i mačke u njoj, na konzultacijama s vedskim yjotish panditima rečeno mi je kako mi je dharma briga za bespomoćne. ( Dharma je ono što radimo za vlastiti duhovni rast. ) A još prije pandita, jedna stručna gledateljica u budućnost kroz talog kave rekla mi je da sam začudno okružena slovima M. Tada to uopće nisam znala protumačiti ...
Mačke su i moji zaštitnici.
Ako Jurica spava u mojoj sobi, naročito pored glave, redovito lijepo sanjam.
Buffy ( ime je dobila po visprenoj tv- junakinji, ubojici vampira ) ' slučajno ' se našla u mom naručju upravo kada mi je bila najpotrebnija pomoć svijetlih sila u obrani od onih koje to nisu. Čak sam imala viziju jedne takve vrlo slične mačke zlatno-bijelog lica što je moćnim zrakama svojih smaragdnih očiju ugasila sve inputirane mi sivo-crne noćne more.
Naježila sam se upravo dok to pišem.
Ni na što Životu nisam toliko zahvalna, koliko za Njih.
Podsjećam Vas na video, objavljen na ovom blogu prije više godina : Spiritual Evolution of Dogs http://www.youtube.com/watch?v=UyG8Xh-xo24
i prepuštam fotkama mojih anđela ...