Pregled posta

brije i oslobađanje od istih

namjeravala sam u nadolazećem tekstu izanalizirati i usustaviti još jednom sve što znamo već o brijama, konceptima, identitetu, prolaznosti i zakačenosti za prolazne brije
ubrijavanju ograničavanju programima uvjetovanju
stvarno ljudi ima nešto u svemu tome ali trenutno
nisam u lucidnom fazonu kao što nisam bila lucidna
ja mislim cijeli neki vremenski period već bi se to dalo svrstati u neku eru
neku fazu
koliko je dugotrajno i opsežno
a znam da sam svojedobno bila i to vrlo lucidna i to tak dođe jebiga
u fazama kad moš verbalizirat i kad si izvan matrice u kojima da jesi bi odlučio recimo
napravit ću zdravi kolač za božić i kupiš sve sastojke i napraviš neku sirovu perverziju
ili kad si redovito radiš sokove ma točno kužim te faze
čitam ih kroz svoje ponašanje i kroz neke konkretne aktivnosti koje su nekad tako lake i poželjne i uživam u njima i vidim da se često pojavljuju a nekad nezamislive i kao kvazi nepotrebne i nisu ti u mentalnom planeru ni zapisane
po nekim ritualima kad imam želju i kad baš radim npr.
- svakodnevni tibetanci + joga
- totalna rutina, odlazak na spavanje na vrijeme, nepretjerivanje s opijatima, poštivanje dogovora, organiziranost
- dodatne stvari koje napraviš da oplemeniš određeno druženje ili event, poštivanje rituala u najbanalnijim stvarima npr. spremanje za van ili sudjelovanje u teambuildingu s ljudima s faksa koje redovito u zadnje vrijeme preskačem i baš sam neki vuk samotnjak jednostavno jer nisam na višoj razini da mogu uživat jednako i u ovom i u onom, inkubacija, radije bi nešto drugo i baš jako osjetim te nijanse što mi odgovara što ne, a nekad se desi da mi sve živo odgovara- to su ti neki luksuzi koje ne možeš uživati dok si u brijama (ili dok nemaš vremena)
ali zapravo uvijek imaš vremena samo je stvar kako se organiziraš, pogotovo u lucidnim fazama sve obavljaš na vrijeme, svaku zadaću predaš i pritom još imaš vrijeme za sve ove extra aktivnosti
a u nelucidnim fazama ni ne predaš zadaću jer ne stigneš a to šta ne stižeš ne znači da nešto konstruktivno obavljaš sa strane nego odjednom za ništa nemaš vremena pa ni za sebe (a da barem ne stižeš jer trošiš vrijeme za sebe) (ali nekako uvijek u paketu dolazi da stigneš ili i jedno i drugo ili nijedno)
a vrijeme za sebe uvijek sam poštovala, uvijek ću si ugodit i odjednom pređeš granicu
i ne ugađaš si i nađeš se u nekim brijama
koje te zaokupe do te mjere
da jednostavno gubiš sposobnost organizacije vremena i sve je u nekom kaosu
usput sve radiš samo da zadovoljiš formu, nema te doma, ja u zadnje vrijeme doma samo prespavam
i tako to dere neko vrijeme.
eto, tako i mene dere neko to već vrijeme koje je dovoljno veliko da bi svrstala u "fazu" (mora bit da je barem mjesec dana iako ne kontam koliko je to konkretno al nije ni bitno koliko je to konkretno, bitno je samo koliko se tebi čini da traje. meni se čini da traje zadnjih mjesec dana)
evo, potpuno sam u svom trenutnom stanju nesposobna i nezamislivo mi je da sada npr. vježbam
ili radim nešto konstruktivno jedine aktivnosti koje mi dolaze u obzir su preživljavanje
i otežavanje tog preživljavanja
prekomjernim opijatima izlascima kuženjem svemira druženjem i tak to
i onda ono ubaciš u usta usput šta stigneš, odspavaš kolko imaš vremena za odspavat i tak... sve leti pored tebe
a ti si u nekoj briji

e. sad ću se posvetit tom stanju zanemarit ću sve primjere koji su me lupali zadnji dana po glavi
s tim brijama a stvarno ih je bilo dosta i pričali smo o tome češće nego inače i ono što sam proživjela u sebi
pred koji tjedan (prošli? da, prošli) mi je isto ukazivalo na to da usustavim tu tematiku pošteno ali sad kad sam htjela
ne da mi se jer nemam tu lucidnost, kako da iz brije pričam iznad brije?

al to je to doba, božić dolazi. isuse kako mi je drago da je ferije ne mogu vam to opisat mislim da se neću maknut
iz brije i da ću se valjat u njoj ko svinja u blatu
jer smijem jer je božić jer nije proljeće doba buđenja nego je doba stvaranja masnih naslaga da ti ne bude zima
na svim mogućim razinama
baš ću bit ono, krava i žvakat ću sve
od cuclanja cuge do filmova i inkubacija i boli me briga
izbrijat ću briju do kraja, šta sad, nek se sama izvrti, predajem se

a šta sam zapravo htjela. pisati o tome kojim zahvatom se izlazi iz brije i kako je on zapravo na prvi pogled neugodan i neprihvatljiv ali to je samo zato što je neprihvatljiv egu i hormonskom tripu, jer se uljuškaš i fino ti je i baš je sve tako toplo, tako fina jedna ogromna topla energija u kojoj se samo želiš valjati i valjati ali stvar je
što ta energija ima i jedan svoj drugi pol kojem se obvezuješ u isto vrijeme koji nije dobar za tebe ni u kojem pogledu i trebaš bit i snažan i samostalno i bez te brije znači neuvjetovanost
i tu leži pravo sjeme oslobođenja ali ti iz perspektive brije briješ da je spas u uvjetovanosti, bukvalno
znači nelogično znači ego uopće ne može percipirati više stanje stvari i veću sliku nego on misli da je to sranje i da ga se treba zadovoljit. e tu je ta transcendencija
i mogu vam reć da uopće nije lako

naime o čem se radi, kažu najlakše je (najkraći put do sreće) al je u isto vrijeme najteže
mehanizam je zajeban
kako da ti to? kako?
čini se kao da je potrebno uložiti ogroman napor i odricanja da bi u biti napravio pravu stvar, a to je ta transcendencija
ali iz osobnog iskustva znam da jednom kad prekoračiš da je potrebno samo odlučiti da ćeš prekoračiti samo ta jedna namjera je dovoljna ali šta se događa
ta namjera ta jedna jedina odlukica je nešto što ne želiš nikako i kmečiš i retardiran si ko cendravo dijete koje ne dobiva što želi, može sve- osim toga

ja znam da sam na tak nekim raskršćima trenutno, i opće nemam pojma realno šta me čeka ako skrenem iza tog ugla, ako zakoračim u transcendenciju i znam svjesno da može biti samo dobro
al u pičku materinu
kad je ovdje tako fino.. i toliko lijepih stvari i lijepe mašte, toliko ih je da ih ne mogu pošteno ni nabrojat a toliko su suptilne da ih je teško uhvatit.
znate onu staru, u masi smrdi al je toplo
e pa tako nekako, samo što bih nadodala u masi brija smrdi al je toplo

tako da sam odlučila ostavit te borbe za neke novogodišnje odluke i takve sheme (ako ću tad imati snage pokretati revolucije) a zasad, ma nekad si treba dat oduška i odmora
ako ne i uvijek, ma uvijek
ma, niš od tog nije bitno
kad se tak i tak sve samo od sebe odvija, prema tome... (a bitno je ipak i najbitnije, vidiš ti taj oksimoron)


gledanje slika visa na prvi dan zime~~
čaroban bajkovit suptilan i tih i jednostavan vis, kako si lijep
kako si lijep, otoče!

tu sam ležala tu bi ležala


to vam je ispod ovih borova (na litici, preko vale)


tamo je najljepše za roniti (ove godine sam furala masku dihalicu- najbolji potez ikad), topli bazenčići, ispod kamene ploče i savršeni bijeli oblutci promjera 10cm na više..
ali znači savršeni bijeli to nisam nigdje osim tamo vidjela
ko nekakva jaja od dinosaurusa


ma da me netko želi usrećiti, uzeo bi me za kragnu i dignuo iz zagreba i spustio na vis
i da imam džip i fotić i neki dim-dizalicu
hengala bi s carem vlasnikom corta maltese i jela bi višku pogaču svaki dan i na mala platna
slikala uvalu tankim tankim kistovima
a navečer ošla do dragodida pozdravit magarčića i posljednju težakinju u nezamislivoj mjeri ludu i otkačenu žensku
to su oni


a komižo zavaljena u brda pa ti si idealna razina civilizacije


ah
vis


Post je objavljen 21.12.2013. u 14:23 sati.