Pregled posta

U mom razredu...

Bole je tog dana na nastavu došo nešto ljut, skoro pa nakurčen. Dal loša noć, dal žgaravica, dal roto virus ili nešto četvrto nemam pojma ali vidjelo se da je "nasađen". Bole je inače naš učitelj i naravno da na satu, u razredu vodi glavnu riječ. Doduše, uvijek je nekako strog, mrk, pomalo neki vojnički lik. Veli moj stari, koji ga pozna, da je poput nekog ruskog šefa Hrušćova, koji je na sjednicima skido cipelu i lupao s njom po uglancanom stolu, neumjereno se derući na sve prisutne. Tako je to i kod Boleta. Kad on priča nema da ko mrda. Imaš slušat i točka. I složit se s tim kaj veli. I točka. A baš tog dana se Siki, koji sjedi lijevo od mene, otraga, do prozora, nešto uzjebo. Pomalo žvakao orbit bez šećera, listao sportske novosti, mrdo se i vrpoljio i ništa pazio nije. Bogme nije ništa ni zapisivo. Kolko sam uspio vidit nije ni imao di zapisat jer na klupi osim sportskih nije ništa ni imao. Ni teke ni olovke. Istina, nešto je tipko po mobilnom ali nekako sumnjam da je u mob zapisivo ono što je Bole govorio. Uz to je Siki smetnuo s uma da, iako je pomalo sastrane, da je zapravo baš na oku okrutnom Boletu koji ima ravan snajperski potez pogleda na njega. A i inače Bole Sikija nije sinergirao, dal zbog tog što je sjedio lijevo uz prozor, dal zato što je žvako orbit a ne čunga lungu ili zato što je imo bolji mob od njega. Na tač. Uglavom kad je Bole to sve vidio sukno je vatru ko top Sergeja Bondarčuka u nekom partizanskom filmu :
" Siniša, gledam Vas neko vrijeme: žvačete žvakaču, tipkate na mobitelu, čitate Večernji, nemate ni materijale. Vrijeme je da se počnete ponašati korektno!". Ovaj je ustao, ali nije uspio puno toga reći jer je Bole nastavio: " Svi su nešto čitali, radili… Vi nas ne uvažavate. Ponašajte se dostojno i pristojno!".
Siki jedva protrkelja:" Ne možete mi izreći opomenu, ovo nije večernji nego sportske, a niste me ni prozvali za ispitivanje. Drago mi je što pazite što ja radim, ali niste nikoga okarakterizirali kao mene iako su i neki drugi pogledali vijesti u tiskovinama. Materijale sam vrlo dobro proučio, ne trebaju mi na satu. Nemojte populistički nastupati" - uzvratio je Siki kad je uspio doći do riječi.
Bole mu je na to rekao da se on ne ponaša populistički, te da nema većeg populiste od Sikija i zaključio: "- Nije to populizam, nego bolna istina koju ja odavde više ne mogu gledati i s tim smo mi završili!".
Mi ostali u razredu, svi smo zinuli ko ona stvar umirovljene noćne dame, i samo gledali i slušali scenu. Krv nije voda, jebo te, ko na er te elu. Već smo pomislili kako će mu Bole zapičit jedinicu u imenik a sve nas za kaznu pitat, al valda su mu grčevi u trbuhu popustili pa se malo smirio. Od tog dana stavljali smo na klupe knjige i bilježnice, gasili mobitele a prije sata ispljuvavali žvakaće. I ne samo to, nego smo prije njegovog sata svi se umili i počešljali, pocvikali nokte na rukama (noge valjda neće gledat) i obukli školske kute. Svi. Čak i Siki. Jebi ga, nije se s Boletom zajebavat.


P.S. Ovaj pokušaj satire, u stvari pisano zlodjelo, inspirirano je karlovačkim događajem ali su svi likovi, počevši od mene samog pa do ostalih potpuno izmišljeni, nestvarni i nepostojeći. Svaka sličnost sa stvarnim osobama, virusima, simptomima i populizmom je posve slučajna, potpuno nemoguća, zlonamjerna i neubrojiva.

Post je objavljen 20.12.2013. u 20:51 sati.