Od milijun raširenih ruku, znam, samo tvoj zagrljaj je vruć. Ja znam svašta se događalo, oko svačeg' se svađalo,
kakvo god zlo ga gađalo, srce tebi se vraćalo. Jer tu mu je dom, poslije svih puteva i cesta,
finalna stanica uvijek ista, za mene uvijek bilo mjesta. Tamo gdje si ti, gdje smo mi, ja pripadam.
Često sam od toga isprepadana, jer sam u duši veliko dijete, ti to najbolje znaš, čak i kad nemam
opravdanje ti me opravdaš. A nijedne mi suze nije žao, ni sekunde koju sam ti dala.
Svi putevi su sporedni, samo tebi idem pravo.
Post je objavljen 15.12.2013. u 17:44 sati.