Marketing
:((
Da, tužno je.. nakon toliko vremena provedenog u patnji,boli,suzama,neprospavanim noćima povjerovala sam u ljubav. Ljubav, koja me digla sa dna,negdje u vasionu..ne znam taj prostor opisati zbog toga što niko od mene sretniji nije bio i nikad neće ni biti. Toliku vjeru u ljubav povratiti..izgledalo je nemoguće ali sreća pa to "ali" uvijek postoji. To "ali" mene je u život vratilo, diglo sa dna i omogućilo onaj najiskreniji osmijeh. Sreća.. za poželjeti, ljubav..za zapamtiti, osmijeh.. koji je nemoguće izbrisati. Znam, sve zvuči kao fantazija..ali to je stvarnost. Stvarnost za poželjeti. Da..stvarnost koju sam još kao dijete u snovima imala ali nakon nekog vremena i ostvarilo se sve to.. I sve to izbrisati, zaboraviti, prekrižiti.. Za mene je nemoguće ali što uraditi ?
Otići?
Gdje?
A zašto kad i ako odem sve to nosim sa sobom.. da, to je najgore. Od ove stvarnosti ja ne mogu pobjeći. Od stvarnosti koju volim,koja je moj život..moja sudbina. Ne znam što uraditi, što reći jer sam povrijeđena.. možda najviše do sada. Nisam ni sanjala da par riječi srce slamaju ali da.. meni su večeras slomile. Ovako kao sad, nikad nikoga nisam voljela.. nemoguće je ovoliko voljeti nekog, koliko ja njega volim a on..on je večeras između redova rekao da ne mozemo biti skupa. Kako tu bol opisati? Kako takvu prazninu ispuniti? Zašto gube oni koji se najviše trude?
Nadam se da ću na ta tri pitanja uskoro saznati odgovor, jer mi je to potrebno više nego išta na svijetu.. Više, nego išta.
Volim gaaaaaaaa. 
Post je objavljen 26.03.2013. u 21:38 sati.