Sjedim.
Ugašena.
Izgubljena.
Nestala.
Zaboravljena.
Tišina me obavija poput druge kože.
Oblaci se dižu.
Sunce proviruje.
Rastežem se i namještam kosti.
Gole grane i novi krov.
Pogled kroz prozor.
Još malo i tijek prolaznosti će se nastaviti.
Apsurd izgubljenog vremena.
Pod pritiskom svetkovine.
Um - najzanimljivija igračka.