Već 10 dana svaki dan, ali svaki dan ujutro, naveče, nebo izgleda fenomenalno. To se skoro ričima ne da opisati. Vozim se na posao i oči mi vrište od muke što ne mogu stati samo gledati u zoru ili snimiti dobrim fotoaparatom. Boje predivne, stil prekrasan, unikatan. Kad pomisliš ajme kako je super sutradan bude još fenomenalnije. Strašno.
Zadnji radni dan. Pa godišnji. A već imam plan akcije. Bukirala sam se maksimalno. Želim odraditi jedan projekt do kraja da mogu u miru u novoj godini krenuti na druge. Jučer mi nije dalo mira pa sam opet pronašla novi software za izradu animacija i krenula se igrati s njime, tako sve do 21h ostala za radnim stolom. Koji gušt.
Slijedeći tjedan čekam u nadi da ću dobiti dobre vijesti vezane za IT problem koji me snašao na drugom terenu, a o tom trošku će ovisiti i "rasipnost" za blagdane.
Nisam još okitila bor - magnet za prašinu. Sutra ću lipo u miru.
Post je objavljen 20.12.2013. u 08:22 sati.