Damir Vujnovac
Graditi svijet oko ideje koja ne drži vodu i onda biti pokisao
(Enver Krivac, Ništa za pisati kući o, Algoritam, 2013)
Kupio me. Priznajem! Enver Krivac me kupio čitanjem naglas svoje priče „Prva večera“ iz knjige „Ništa za pisati kući o“. On sâm nije ni visok, ni ćelav, nije ni stariji od Boga, ali je zanimljiv, vedar i maštovit. I mlad je, i čupav također. Uspješno izmišlja riječi, proizvodi nove složenice, prepričava stare priče i seoske legende, stvarajući od njih nove. Čini mi se da se i dobro zabavlja zezajući čitatelja, jer, taman kad ga navuče na dobar početak priče …Ostavi mu nek’ si priču dalje zamišlja sam.
Da ga nisam upoznao, slušao, neke bi stvari ostale jednostavno nejasne bez te prilike za autorovo objašnjenje. Neke su mi i s time ostale u magli ili snježnoj mećavi, pa se i dan danas, neko vrijeme nakon njegovog objašnjavanja, upitam kakve veze imaju Kate Bush i gomila naziva za snijeg? To je knjiga upitnika i uskličnika odjednom!
Asocijativni i istovremeno zanimljivi naslovi priča dobro idu s njihovim sadržajem i ugođajem koji se u glavi lako stvara čitanjem. Enver Krivac s lakoćom provocira čitateljsku imaginaciju. Iako nema mnogo stranica, mislim da knjigu ne treba progutati od jednom, pročitati u dahu; neke priče trebaju malo i odležati da bismo novima mogli dati potrebnu pažnju, da bi dobile svoje pravo mjesto.
Sličice iz djetinjstva, naslikane romantičnim kistom, mnoge će vratiti u neke davne dane i probuditi lijepa sjećanja, kao što je njegovo sjećanje na prabaku: „Kad nam nije pričala o kućama na kokošjim nogama ili dok nije pjevala, šutjela je na mješavini materinjeg i lošeg gorštačkog.“
Tekst originalno objavljen u Varaždinskom Tjedniku, 29. 11. 2013.
Post je objavljen 17.12.2013. u 23:28 sati.