Niko Kovač je neugodno iznenađen, šokiran i razočaran.
Ivan Rakitić je tek iznenađen i šokiran.
Mario Jurić (Nogometni sindikat) je žalostan i zgrožen.
Tomo Šokota je iznenađen i žalostan.
Damir Vrbanović (HNS) je šokiran.
Josip Šimunić je ogorčen i potresen.
To su reakcije na kaznu Šimuniću od 10 utakmica neigranja za reprezentaciju. Dakle, što se tiče nogometaša, trenera i nogometnih djelatnika, možemo reći da među njima vlada (često zazivano) jedinstvo, preovlađuju iznenađenost i šokiranost, za njima žalost te razočarenje, zgroženost, potresenost i ogorčenost.
Nakon što je Šimunić povikao “za dom” a tribine glasno odgovorile “spremni”, i tako četiri puta (po jednom za svaku tribinu), Niko Kovač nije bio neugodno iznenađen, šokiran i razočaran, Ivan Rakitić nije bio iznenađen i šokiran, Mario Jurić nije bio žalostan i zgrožen, Tomo Šokota nije bio iznenađen i žalostan, Damir Vrbanović nije bio šokiran, dok je Josip Šimunić bio sretan jer mu se ispunio san (“To sam uvijek želio napraviti“).
Ko je kriv što je Šimunić ovako drastično kažnjen? Odgovor zna predsjednik Dinama Mirko Barišić: “...kažnjen je zato jer su bili toliki pritisci iz Hrvatske, naravno ne da ga se pomiluje ili da obrazloži svoj postupak, nego da ga se drastično kazni i da se izbaci iz sportskog života“. Dakle, krivi su oni koji “digli galamu“ zbog ustaških parola na utakmici reprezentacije.
Ko nije kriv? Nije kriv Šimunić, koji je uzvikivao ustaški pozdrav. Nije kriv HNS i klubovi, koji godinama toleriraju nacionalističko i fašističko skandiranje na tribinama, niti reagiraju na takve ispade. Nisu krivi televizijski komentatori i sukomentatori koji to ne primjećuju, odnosno bolje reći prešućuju. Nisu krivi ni navijači koji takve povike skandiraju godinama.
Zaključak: opet smo žrtve međunarodnih organizacija, koje ne razumiju naše posebnosti, našu povijest i našu opernu tradiciju, na koju su tribine jako osjetljive, jer se kod nas valjda ulaznice za nogometne utakmice prodaju u paketu sa pretplatom za HNK. A svoje su odradili i domaći izdajnici, jer da su šutjeli o onome što su vidjeli, sve bi bilo u redu. Krivi su što su vjerovali svojim očima, pardon ušima.
Ako reprezentacija Hrvatske ne prođe grupu, uvijek se može optužiti one koji se zgrožavaju kada čuju povik ZDS, jer je zbog njih standardni reprezentativac izostao sa SP. A ako reprezentacija prođe u osminu finala, slušaćemo izjave tipa “gdje su sad oni koji su nam podmetali klipove, skrili su se u mišje rupe...“. Nije teško pogoditi da će se golovi i pobjede posvećivati Šimuniću.
Blago nama!
Post je objavljen 17.12.2013. u 19:56 sati.