Kad jednom zanijemim
Kad me ne bude više
Ne mislim na travke
Ni na jesenje čavke
Samo kad odem onako
I ne vratim se
Misliš li da je to lako
A ti bi htjela
Dvore od slonovače da ti stvorim
Da uredim nemoguće stvari
A ti bi htjela
Da me nema
Jednostavno otvorim vrata
Krenem prema suncu
Tamo negdje u magli
Uz otkucaje sata točno u ponoć
počet ću i godine da brojim
što čekaš priđi osmijeh molim