Marketing
...
Hvala Bogu sine i tebi na sekundi sreće i radosti. Sekundi velim, jer si upravo toliko bio u mom snu. Molila sam te jučer s toliko vjere da mi samo u san dođeš, da ću tako znati da si dobro. Valjda si vidio koliko sam očajna, koliko vapim i zazivam pa si me došao utješiti u sekundi. Sekunda za koju si i život spreman dati, ali tko bi to razumio osim majke koja je izgubila dijete. Bio si naslonjen na nekakvu ogradu, imao si svjetlu košulju i tamne hlače i držao si malo dijete, obuhvaćeno ispod rukica, naslonjeno leđima na tebe. Živjeti će ta slika sna uvijek u mojim mislima...a dijete mi je nepoznanica, valjda neki tvoj mali prijatelj među anđelima. Dođi kad god poželiš, majka će biti sretna barem u snu, kada na javi nema više radosti. I gledam ovaj svijet u kojem živim, gledam ljude koji mrze sve oko sebe, gledam očaj, strah, ljubomoru, zavist pa se pitam što se događa. Ja nikada, baš nikada nisam činila zlo, nikome...i nikada neću otkriti zašto sam dobila ovoliko patnje. Neki ruše sve pred sobom, gaze preko mrtvih da bi ispunili svoje ciljeve i njima je dobro, oni žive mirne savjesti, bez patnje, bola. Oni vide samo sebe i svoje zadovoljstvo. Pa, ako su tako sretni, neka im bude...ja svoje dostojanstvo još uvijek imam usprkos boli koja me slomila. Rekla sam sine i govorim svima, mene više nitko i ništa ne može povrijediti, nitko i ništa zaboljeti...moju ranu nitko ne može učiniti većom nego što je sada. Što bi za mene trebalo biti veća kazna, rana, uvreda, bol od tvog odlaska. Nema toga sine što više mamu može slomiti i povrijediti. Ti si postao moja najveća bol i rana koju ću nositi dok budem živjela na Zemlji...i šaljem ti onaj naš lepršavi, nevidljivi u nebeske visine, neka leti svako dan, svaki trenutak, dok mama ne doleti. Čekaj me tamo...ja ću doći, ja ću sigurno doći...
Post je objavljen 16.12.2013. u 20:26 sati.