Neka boli. Neka urlam u ponoć i razbijam šakom zidove.
Neka boli.
Neka me trga, neka me razdire, neka me tjera da skrivam pogled na posve neprikladnim mjestima, neka urla.
Sedam dana, toliko treba da prestane.
Sedam dana besmisla.
Sedam dana tutnjim, sedam dana se odazivam na pogrešna imena, na akuzative umjesto vokativa, sedam dana urlam iz bijesa, sedam dana bježim, sedam dana tvoja.
Neka boli, podsjećaj me, neka boli, neka trnu šake i bridi koža, neka želim zariti nokte u oči, neka.
Vjetar mi urla pod prozorom, vjetar mi se zalijeće u lice, vjetar nosi miris cimeta i gorkih trava, vjetar podsjeća na neka davno zaboravljena ludila.
Neka boli, podsjeti me, neka me pocijepa napola, zaplesat će noge same ponovno kad sve ovo utihne.
Još sam živa.
Post je objavljen 16.12.2013. u 18:19 sati.