Sumorno,maglovito,hladno,,,mogla bih reći da se i ja tako danas osjećam...Misli samo nekud vrludaju,sve mi je teško. pročitam novine, živa depresiva. Nedostaje mi sunce. Poželim da živim u neboderu,na 21 katu i da imam sunčano jutro dok je grad u magli. Ceste su zaleđene,oooo da vrijeme je za zimske gume... Danas nisam doživjela ništa što bi mi napunilo dušu,ništa što bi mi dalo onaj The Trenutak koji bi mi obilježio dan. Šef je platio hamburgere na poslu. Možda je to bilo nekaj pozitivno ;) Zaplićem se u hrpetine nekih misli koje uopće nisu povezane, teško mi je i pisati danas. Kronični umor me lovi, radim oko 230 sati mjesečno. Pa je li to normalno?
U mjesecu od 4 tjedna ja odradim 6 tjedana. Mrzim ovaj kapitalističko konzumeristički način života. Života??? Pa mi zapravo i nemamo život. Radimo,tamo većinom i jedemo,kupamo se i spavamo. Obitelj je u drugom lanu, možda čak i u trećem,ako sebe stavimo na mjesto broj dva ispred svega ostaloga. Ustajem u 4 sata ujutro,ponekad i prije,cijele dane radim. Dođem doma, popijem kavu,kuham, peglam ,usisavam, pospremam i što onda,,,eh da malo ubijem oko, o sačuvaj Bože zaspala sam opet na kutnoj,a ponoć je,,,Ajmo kupanje,spremanje za krevet, dobro namaži lice kremom protiv bora ženo, ne spavaj na trbuhu,isključivo na leđima da ti se lice tokom sna ne izgužva. Da ujutro izgledaš svježe. Ustani u 4 sata,opet se otuširaj da dođeš k sebi,namaži lice dobro kremom protiv bora,stavi dobru podlogu, 2 poteza tušem, 2 sloja maskare i crveni ruž. Zaštitni znak. I kad se najlošije osjećaš crveni ruž popravlja stanje.Bar na oko... Skuhaj nes i popuši 2-3 cigarete prije posla,pogledaj seriju koja se emitira u noćnom programu...Godinama sam gledala Lugarnicu,od kad sam bila klinka. Zadnjih par godina sam opčinjena novim lugarom,,,Onda ukinu Lugarnicu i bacaju neke glupave serije,tipa talijanska nikita ili one talijanske limunade.Prebacim program ,a ono Plodovi zemlje, Hrvati preko granice,Alpe-Dunav-Jadran i slične emisije,poučno ali dosadno za svaki dan,,,Daj dnevnik od jučer da budem u toku sa dnevnim događanjima...Prođe mojih pola sata i vozi na posao.Budi sređena,nasmiješena i uljudna,a uz to trpi ograničenog morona sa kojim radiš. Nikad ne pokazuj nezadovoljstvo... I sve to tako i bi. A onda dođeš doma,,,opet kuhaš,peglaš i pospremaš i shvatiš da ti treba ispušni ventil. Nešto gdje ćeš prebaciti sve ono što si skupio tokom dana.Odlučim napisati nešto. Krenem bez poseben teme,nije ni naslov doznačen. Možda napišem nešto pametno pa ću iz tog konteksta izvući naslov,jel...Ma kako da ne...Pustim opuštajuću glazbu i ne mislim,ma k vragu mislim i dalje ,,,,http://www.youtube.com/watch?v=vauo4o-ExoY
Laka vam noć!
Do pisanja...
Post je objavljen 13.12.2013. u 22:59 sati.