Marketing
MONOLOG
Kažem nedavno po tko zna koji put u zadnjih deset godina susjedi iznad:
Ja vas ponovo lijepo molim, ne hranite golubove na svojoj terasi. Nije lijepo činiti dobro pticama ako štetite čovjeku. Izađite u dvorište, okupite ih i svi će vidjeti kako ste vi plemeniti.
Nemojte misliti da ja ne volim ptice, a posebno „pilote od perja“. I radujem im se dok guguću na ogradi moje terase, i divim se prizoru s trgova kada ih te „marame bjelje od snijega“ u svojoj šetnji prekriju.
Ali, gospođo draga, kod vas oni umiljato jedu, a kod mene, u mom odsustvu, da 'prostite, pi... i se.. Jer, vi ih nakon jela potjerate da vam ne smetaju i ne remete vaš mir i čistoću. Vi možete svoj posjed zaštititi, ali je ne mogu, ako me nema. I nema tu više dobrote i romantike.
I meni je žao zbog tog. Ali, sve se mijenja, susjeda draga. Oni se kod mene ponašaju kao loši podstanari, i uvijek po povratku doma strahujem u kakvom ću stanju zateći svoj balkon. I koliko će mi vremena trebati da očistim i dezinficiram taj prostor. Veliki je to posao, a bez vaše pomoći, uzaludna i besmislena tlaka.
Onda malo zastanem, predahnem, promijenim nogu i ton, pa nastavim:
Istina, i sama sam kriva što se ponekad raznježim pred ovakvom slikom:
I prepustim emocijama. Zadivi me ljubav, mogući život, njihova graditeljska upornost i majstorstvo, i grize me da narušim taj sklad. A plaćam to svaki put većom cijenom. Kad se oni udruže u ekipu, te uzmu furseta, ja jedna, ništa im više ne mogu.
Stoga vas molim susjeda moja, akobogaznate, uhavizajte se, što rekla moja baka, a i mama ponekad nama kćerima u mladosti.
Tu stanem i rastanemo se s osmijehom, kao i za prethodnih susreta.
Je li me razumjela ovaj put, ne znam… Ili i dalje misli kako je ona dobra duša, a ja to nisam, i da samo ona voli „pobjegle ruže“ i „gugutanjem okićen“ moj grad.
(Preneseno 8. 06. 2008. vinyldaewo)
Post je objavljen 12.12.2013. u 14:29 sati.