Pregled posta

U knjizi "Tropizmi 2" nalaze se ogledi o knjigama poezije, proze i esejističkim knjigama koje je Darija Žilić tijekom prošlog desetljeća objavljivala u brojnim časopisima (Zarez, Tema, Nova Istra, Vijenac, Književna Republika, Poezija, Riječi…), te na Trećem programu Hrvatskog radija (u emisiji Bibliovizor, urednice Gordane Crnković).

Riječ je o knjigama suvremenih autora i autorica iz Hrvatske i iz područja tzv. regije. Knjiga nije sustavan prilog proučavanju suvremene poezije: intencija je tek na jednom mjestu okupiti tekstove koji mogu biti korisni u nekim budućim analizama pjesničke scene i to u vremenu kada prostor za pjesničku kritiku nepovratno nestaje iz medija.

**

Darija Žilić u knjizi "Tropizmi 2" mapira pjesničku i prozaističku scenu, uvodeći kulturalni pristup književnim djelima. Ali taj pristup je sproveden na specifičan način. Nikada ne odustajući od davanja značaja pravim književnim vrijednostima, Darija Žilić opisuje na koji način pjesnikinje, pjesnici, prozaisti i prozaistkinje danas u Hrvatskoj pišu, koje književne postupke koriste, ali se istovremeno zanima i za to na koji način oni konstruiraju reprezentacije svijeta i što one znače u kontekstu u kojem nastaju.

Pokazujući raspon književnih postupaka, odnos prema pjesničkoj/proznoj lokalnoj tradiciji, kritičarka pokazuje kako se autori i autorice odnose prema globalnim modelima, te je paradigma koja se pokazuje najčešće definirana sintagmom "lokalno i kozmopolitsko", što je u ovom trenutku dominantno određujuća pozicija hrvatske književne kulture. Propitivanje jezika, intertekstualnost, intermedijalnost, tradicija i suvremenost, samo su neki od postupaka analizirani u knjizi.

Koristeći ovakve književne postupke, različiti autori i autorice bave se, pokazuje Žilić, aktualnim temama; odnosom prema socijalističkoj prošlosti, prema ratovima iz 90-ih, poslijeratnoj stvarnosti i njenim traumama te novim društvenim ritualima. Darija Žilić pokazuje kako je književna proizvodnja važna u konstruiranju naših suvremenih individualnih i kolektivnih identiteta u povijesnom trenutku globalne krize koja se osjeća i lokalno. Ona se bavi autorima i autoricama koji se mogu podvesti u korpus hrvatske književne prakse, a djeluju u regiji, kao i književnim praksama koje uslijed heteronormativnosti književne proizvodnje ostaju rijetki primjeri koji je narušavaju.

Još jedna odlika Žilićkina angažmana kritičarke je da djeluje na otvaranje prostora hrvatske književne kritike k produkciji u regiji.

Dubravka Đurić