Osdorp je kvart u Amsterdamu. U zapadnom dijelu, kvart, zapravo neko predgradje. Jucer sam prvi puta bio tamo. I ostao u cudu. Svih ovih godina nisam imao pojma da tako nesto u Zabolandu postoji. Mozda sam cuo za to, ali to vidjeti to je nesto sasvim drugo.
Sisao sam s vlaka na stanici Lelylaan, do jucer nisam ni znao da ta stanica postoji, i sjeo na tramvaj. Gledam oko sebe nesto mi izgleda poznato, ali ne iz Zabolanda, nego kao iz predgradja Bratislave ili Kijeva.Tri stanice dalje nalazim se u srcu Osdorpa. Zgrade, blokovi zgrada i svilo, sivilo posvuda. Nigdje kuca, samo dugi nepregledni blokovi zgrada. Atmosfera, takva teska atmosfera u zraku. Tuga zapravo, koju ni prekrasan dan nije mogao odagnati. Ljudi oko tebe...sazvakanih lica. Tu i tamo kiseli osmjeh. Tezina zivota se osjeti na svakom koraku.
Osdorp je alohtonski kvart, cak toliko alohtonski da te gledaju cudno ako kao bijelac udjes u neke ducane. Jeftini stanovi, naravno za alohtonce. Svijetla tocka je jezero u sredini, nesto izmedju Bundeka i Jaruna, ali daleko slabije uredjeno. S druge strane jezera su u pozadini dimnjaci tvornica. Kaj se sigurnosti tice, kazu da i nije tak opasno. Preko dana. U gradovima na istoku postoje isto alohtonski kvartovi, ali oni su kao Pantovcak za Osdorp. Kak bi Zabolandjani rekli: „Tamo ne zelis da te mrtvog pronadju.“
Za kraj na odlasku iz tog kvarta sivila i tuge, koji kao da je iz nekog drugog vremena i nekog drugog mjesta na zeljeznickoj stanici prolazim pored grafita: „Ben jij gelukkig?“ Jesi li sretan?
Post je objavljen 11.12.2013. u 23:08 sati.