Marketing
BORIS POSAVEC PIŠE UDRUGI "ŠTIT" IZ BJELOVARA
JNA - RUŠI HRVATSKU
https://blog.dnevnik.hr/crostojkovic1958/2013/01/1631393399/sve-sami-toboze-domoljubi-profesori-doktori-i-akademici-a-hrvatska-nam-propada.html
Poštovani!
danas sam doslovno naletio na vašu stranicu - skoro pa iz čistog mira iako mira nema - kao na vrginmostu i glinskom zidu i u čeliji, u kolovozu 1991., i jednostavno sam vam morao odgovoriti kako bi vi sami osvijestili kako radite nešto a da i ne znate sto radite, kakve god da su vam pobude i u što god da je to što pišete uvijeno.
Sud u Osijeku je upravo presudio zločinački pripravljenom, rezervnom, umjesto glavnom optuženiku u međuvremenu perfidno izvrgnutom forsiranom umoru 13.7.2011. u Osječkim zidinama poslije
izdajno-kukavičkog hapsa 20.6.2011. od hrvatske policije, i to sve po narudžbi iz haaga i ulizničkoj snishodljivosti hrvatskih vlasti, predsjednice i predsjednika i čelno nazovi policajca. sve očito, ne sporno
i ne izmjenjivo!
Đuro je podlegao nakon što je, prije toga, iz usluge (i.s.) izmaknuta logički iskoristiva figura za zapovjednu odgovornost po narudžbi haaga a Karamrku uredno i u sprezi s Jacom najružnije sproveo; uzgred samo: Đuro i nije bio pravi hdz-ovac već izvorno Savkin hns-ovac od 1971. do
1992., sa zadacom ugradnje u vladajuću strukturu preko bruto-zamjenskog čuvara sjedalice u saboru.
Za razliku od pravih branitelja i domoljuba lijepe naše, od 1990. pa na dalje, hrvatski grabežljivci su doista opustošili sve sto se moglo u zaleđu prvih crta i samih branitelja, pa i njihove familije i njihove ostatke same! Doista, prisvajali su u ime skrbi o njima izmučenima, izranjavanima i
hendikepiranima i zasluge u promicanju položaja zbog te skrbi ali i same nadoknade; što vise, prisvajali su si i pravo skrbi o brojnim udovicama na stravičan, nijemi način, od kojeg se i te jadnice dan-danas užasavaju kako su preživjele - a morale su!
U Sisku je 1991. svo vrijeme bilo samo pitanje dana kada će pasti grad pod okupaciju kao što se ubrzo dogodilo s Dvorom, Glinom, Kostajnicom, Dubicom i Petrinjom...
Sisak s pripadnim općinama je od jeseni 1990. do ljeta 1991. godine svakodnevno održavao i fizički izravno provjeravao stanje na terenu u svakoj postaji, sada već nepoznati načelnik policije Sisak dipl. ing.
Paller SStjepan - po metodi koju je pokušao na isti način sprovoditi i pokojni Reihl-Kir u Osijeku. za razliku od Kira, Paller (weber) je svakodnevno osobno ili sa suvozačem - Vladimirom Milankovićem,
obilazio kružno sve postaje: Sunja, Dubica, Kostajnica, Dvor, Glina, Petrinja i povrat u Sisak. kroz sve linije kojima je prolazio svi su na terenu znali o kome se radi.
JNA jedinice i većina ljudi s tog područja koja je radila u željezari Sisak, iz koje je Paller kao šef konstrukcijskog biroa i predavač s fakulteta
i došao političkim putem, jednostavno su ga prihvaćali i smatrali su normalnim njegovu pojavu i zadaću koju je neumorno sprovodio.
13.6.1991., Brodarac je infantilno i bez osnovnih znanja iz policijskih i vojnih područja prekinuo tu rutinu s podrškom iz Zagreba i tada smo izgubili prvo Dvor, a potom i sva druga područja na banovini.
Zbivanja iduća dva mjeseca bila su izvan shvatljivosti ljudskom razumu i neobjašnjivo je kako se odolijevalo protivniku s neograničenom podrškom u oružju iz JNA.
U samom gradu i okolici zbivanja su u bila pod izravnim subverzivnim utjecajem skrivenih izvršitelja iz JNA. tehnološke sustave koje smo imali u redovima hrvatske policije u Sisku koristili smo preko njihovih mogučnosti tako da se i NA nije mogla snaći u procjeni s kolikim efektivima se raspolaže
Niti približno broj angažiranih ljudi bio je smiješno mali u odnosu na efekte tako da i sam protivnik kada je došao u slućajni posjed radnih dokumenata nije im davao ozbiljan značaj (18 akt. r-mr!). Mene i tehničara su uhvatili nakon dva-tri mjeseca hvatanja i to na području na koje i nismo smjeli
biti upuceni a kamoli kao načelnik ratnog centra veze s izravnim nalogom iz MUP-a RH. - bez oružane pratnje iz stožera policijske uprave - na spašavanje topuskoga u okruženju i riječana!
A iza sebe sam ostavio vrlo složeni tehnološko-informatički i komunikacijski sustav, s brojnim ang. civilima, samozatajnim radioamaterima i još požrtvovnijim svećenicima za izvlačenje obezglavljenih ljudi po selima na terenu, samo uz znanje malog broja ljudi iz MUP-a u Zagrebu i bez znanja Đure Brodarca koji se i nije mogao upoznat s time bez štete (primjer: Srećko Cestarić, topusko).
O hvatanju, očitoj izdaji iz samog MUP-a, o isljeđivanju, pokušajima uništavanja i eliminacije, pa mom školskom odbijanju pregovora o razmjeni, o neuspjelim razmjena na pritisak KOS-a za Štrbca
itd - ružno je pričati... pripravilo se je ispisati brojna sjećanja ali uopće nisu za normalno čitanje i ljudima je provjereno mučno nakon toga...
Razmjena koja je forsirana zbog KOS-ovca Štrbca uhvaćenog kraj Virovitice - po Đuri i Degoriciji i ne bi bili obavljeni jer se jednom probalo i skoro Đuru uhvatili u klopku; međutim, protivno svima i na svoju
ruku, Milanković Vladimir je prihvatio već otkazanu razmjenu i obavio je na takav način da su se i srbo-četnici smrznuli u samoj Petrinji. činjenica je, da to tada nije obavljeno - 28.8.1991, nitko od uhvačenih Hrvata iz Gline, okolice i ostalih zatočenika dovezenih za razmjenu u mojoj skupini ne bi
preživio povratak s razmjene (naši doveli nekih 27 ili 29 srba, od kojih neki i nisu htjeli preko).
Neke reportaze s kojima su se radijski srbočetnici izrugivali s radio-Petrove gore o tome kakav kadar Mesić šalje na teren od magistra znanosti i ne zauzima se za njega već za kriminalca s kojim je ležao u Gradiškoj i to ne zbog politike nego financijskih malverzacija, bile su dostupne i snimane u hrvatskoj. Proizlazilo je da je hrvatskom čelništvu manje stalo do strukovno najjačih ljudi nego protivnoj strani...
Reportaže iz logora jugočetnici su s velikom rezervom i s očito odbačenom ponudom izdaje objavili na čudački i na ponižavajuci način - za sebe, a nama u logoru su pokazali tiskana izdanja po čemu
se znalo da je to i u hrvatskoj objavljeno i da možda nije svemu kraj, kako su nas uvjeravali...
Sama razmjena je bila za zastrašujuća jedna od repriza nakon koje se ne želi više živjeti. Kako sam je u nekoliko zgoda neposredno prije razmjene odvojen i zadržan u Glini više i nisam mogao voljno pokrenuti zanimanje za ono što se događa. Jedino sam registrirao kako se je stari
Mareković trudio potaknuti me na molitvu (zdravomarije :-).
Na samoj razmjeni u Petrinji Vladimir Milanković vrhunski je odigrao jednu od rijetko vidjenih ledeno smirenih uloga pokeraških pregovaranja i nadmudrivanja koje su s drskošću izbezumili očito do tada nadmoćne jugo-vojnike i pregovarače.
U Sisku sam jednostavno odbio razgovor s novinarima uz pojašnjenje da će sve što kažem zatvorska ekipa u Glini iskoristiti za iživljavanje nad skrivenim zatvorenicima (albanac kadr?)... Neko sam vrijeme bio nakon razmjene kao zombi. Velik broj ljudi koji su se javljali i htjeli dijeliti veselje uspjele razmjene naprosto nisam prepoznavao kao i brojne tehnološke sustave i vlastita rješenja... I sam sam mislio da se s razmjenom zakasnilo za tjedana dana...
Četiri godine od razmjene, od ureda za zatočene RH., iz Zagreba, pod vodstvom g. Grujića, dobio sam uvjerenje da nisam zaveden kao zatočena osoba, već da se moram obratiti molbom nekom sudu... itd...
I to kao odgovor na traženje jednog od članova iz moje skupine za razmjenu koji je trebao riješiti svoj status nakon što su mu na rebru izvadili bubreg odmah nakon razmjene (radilo se upravo o bratu
nefrologa dr Marekovića, koji je mene na neki način teretio što su mu izbili bubreg jer je prva razmjena i propala kada me KOS-ovci nisu mogli razmjeniti za Štrbca!).
Bilo bi smiješno sve u vezi tog sreda koji je trebao skrbiti o zatočenima, da ja i tijekom 1992., i 1993. još za vrijeme dok sam radio u Sisku, nisam dobivao spiske crvenog kriza s popisom na kojem se još tražilo mene!?
izaslo na vidjelo da se osnivaju brizna tijela o stradalima i da ljudi brinu o takvima a nemaju pojma tko su ti o kojima brinu! potpuno isto kao i u ovom 'blogu', s prefiksacijom crostojkovic!?
Dakako, i u prvom broju mjesečnika MUP-a RH., u siječnju 1992., halo 92, objavljena je udarna reportaža - intervju o zatočenicima - anonimnim vezistima iz Siska - s posvetom nagrađenom i promoviranom, jako
iscrpljenom i zabrinutom pokretaču onog puta u Topusko, poznatog teritorijalcima i JNA noć prije puta : - ).
Ima još apsurdnijih i još više omalovažavajucih odnosa i pisanja i tretiranja od strane 'upućenih' i 'znanih' o nama slabo ili nikako znanim i žrtvovanim ili, kao sada: doista ponižavajuće unišenima stvarnim braniteljima Siska pred padom 1991. besramnom žrtvom od strane narodnog hrvatskog suda i 'blago rečeno' - nezahvalnog naroda'...
Jastreb je još super prošao... i Merčep... voze ih u kolicima. Vladimir je na štakama, svojima, sam, narode preduzni... Za Vladimira Milankovica molit ću se jer sam i sam bio u zabludi oko njegovog vratolomnog i teško shvatljivog zauzeča za lijepu našu - sve dok me nije i samog, van svakog rezona i u najgorje doba, isčupao iz mraka
u zadnjoj sekundi...
Grujiću samom sam natpisao dosta oporo pismo 2005., neugodno mi, ta ipak mi je zivot poklonjen 1991. i 1994., i bilo mi žao s kojim pravom se s gorčinom nabacujem na preocite sinekure i lešinarenje... no ubrzo
su stigla sva 22 uvjerenja za sve zatočene iz te kolovoske skupine iz Gline...
A ovo što je suđeno i izdajne i namještene okolnosti - ulazi u vjekovnu sramotu hrvatske povijesti s (OVAJ DIO TEKSTA NIJE BILO MOGUĆE OBJAVITI - JER JE PISAO NA ĆIRILICI) ŠTIT SE ISPRIČAVA ČITATELJIMA - JER NAM BLOG NE PODRŽAVA TAKVU VRSTU SLOVA..
Tko će od kolega vladinih sada se isprsiti - kad ih je mnoge pogodilo kada je u vrijeme mog zatočenja 24.8.1991. pred nosom onih preko une štitio predsjednika u kostajnici svojim tijelom i jos izvlacio zadnje atome
snage za otpor od pada pounja! A jalni su mu bili i kada je upao s bljeskom u okučane i prvom pobjeglom Pečarićevom JNA zecu, celeketicu oteo još zagrijani bmw i s njim dizao tlak i onima preko i ovima našima jalnusima!
Ako se neće vladine kolege oglasiti, kao u slučaju s Antom i Mladenom, i pomoći konkretno kao u slučaju "tifon" s g. Čermakom - onda ne preostaje drugo nego upravo ostatke akademijskih dokazanih odličnika
potaknuti i s pravednim molbama razvaliti haško-osječku građevinu protuhvratskog zla.
O sramoti i boli oko Kordića koji su nam na živo izazivani, isto kao i oko silovanih iz vukovarskog pakla i brižno skrivanih pod sramno zatajenim i žrtvovanim predokupacijskim karitativcem Petrinje: velečasnim
Levanićem u maloj gorici pod japanskim krovovima, kao i o najavljenoj i izmoljenoj logoraskoj intervenciji u liku logorasa merona oko 'rh izdajno' pokopanih ante i mladena, pa sada dragog nam praljka - treba ne
šutiti ili prazno lupetati i 'rugati se uzdignutima i ponekima lažno uzdignutima i istinski umisljenima', nego uporno i postojano moliti i moliti... vjerujte mi.
Ako sam kojim slučajem krivo shvatio vas tobožedomoljubni prijekor - oprostite me i otpustite mi to, ako sam kojim slučajem dobro shvatio vas prijekor - opet mi oprostite i otpustite mi to. Ako je bilo što treće, tuđe i neshvačeno je - opet mi oprostite i otpustite mi sve, a i sebi to učinite...
Boris - baraba do kolovoza 1991. godine
----------------------------------------------------------
PISMO JE ŠTIT OBJAVIO U IZVORNOM OBLIKU I NIJE U NJEMU NIŠTA BILO SKRAĆENO. OSIM ŠTO NISMO MOGLI OBJAVITI DVIJE REČENICE NA ĆIRILICI.
-----------------------------------------------------------
-----------------------------------------------
HRVATSKI POKRET “ŠTIT”
BRANKO STOJKOVIĆ
————————————–
Adresa: Đurđevačka cesta 159
Bjelovar / 11.12.2013. (srijeda)
HRVATSKA / CROATIA
Kućni telefon: 00 385 433 520
Mobitel: 00 385 (0)95 814 82 90,
Žiro-račun: 2340009-1100203086
Privredna banka Zagreb
http://crostojkovic1958.blorg.hr
brankostojkovic152@yahoo.com
URED: Masarykova 8
http://istinazanarod.blog.hr
www.crostojkovic1958.blog.ru
http://hr.netlog.com/stojkovicbranko
Članaka; 1828.
Uredništvo: ŠTIT BJELOVAR
-----------------------------------------------
Post je objavljen 11.12.2013. u 10:24 sati.