Marketing
Kucamo na vrata zaboravljenih blogera 6. - Svijet u boci
Čovjek za čije je postove trebalo strpljenja, ali kad bi jednom ugledali svjetlo dana - čitali bi se više puta. Dubok, britak, topao, satiričan, uvijek je tu bilo svega za svakoga željnog lijepe riječi i divnih opisa svijeta u kojem živimo. Veliki Von Smile, legenda Foruma i Klika, u najopširnijem intervjuu do sada... Uživajte.
Kako si počeo blogati, kad, što te držalo da pišeš?
Kao i sve dobre stvari, počelo je niotkuda i odjednom. Vidim da su ljudi oko mene počeli blogati, i prije nego što sam uopće shvatio u čemu je zapravo tu riječ, izašao je duh (pardon svijet) iz brižno čuvane boce za te prilike. Držalo me je to što mi se činilo da me ide, a i što bi rekao Johny Štulić u onom nekom davnašnjem intervjuu: „Ja sam to volio baš zato.“ Valjda kad nešto imaš reći, svijet se pobrine da nađeš i medij za to, iako to sad zvuči kao Coelho na aparatima.
Što ti se pozitivno dogodilo, što negativno?
Zapravo dosta toga, a nešto od toga čak i spada u dozu sudbonosnog, ali najbolje stvari čovjek čuva za sebe. Negativno? Skoro pa ništa, ljudi su se na mene jako rijetko obrušavali u komentarima, a možda je ipak samo do tipa publike koja te čita, za koju pretpostavljam da ipak pripada nekom zajedničkom svjetonazorskom krugu. Mislim da sam najvećih bijes izazvao kad sam neke likove koje ruše domina kako bi ušli u guinnessa nazvao dokonima. Ovim putem im se ispričavam i kažem da nikako nisam htio umanjiti ljepotu tog prekrasnog hobija.
Jesi li upoznao nove ljude, ljubavi, zemlje, alkohole...
Pa sad ako kažem jesam, neću biti siguran jeli to vezano uz blog ili je samo paralelni proces. Ali činjenica jest da sam najviše putovao u vrijeme pisanja bloga, no nisam siguran da li to ima veze s time, ili onim lažnim ekonomskim prosperitetom koji se odvijao u to doba, kako ja to volim reći „zrelog sanaderizma“, kad smo svi imali više para. Osim toga dok sam pisao blog, potrefilo se sam da mogu pisati i za novce (pozdrav ugaslom i nikad prežaljenom Kliku), pa je to sve skupa bio jedan, ako ništa, za pero (ili tipkovnicu) intenzivniji i optimističniji period. Što se alkohola tiče, znaš kako mi se zove blog, ali to već ide uz onu definiciju Big Lebowskog „Ponekad ti jedeš šank, a ponekad on tebe“.
Jesi li osjetio da si dosegnuo nekakav vrhunac?
Nemam pojma, jako rijetko čitam svoje stare tekstove, znam da je jednom autor „Hotela California“ Glen Fleder rekao da briše iz birca čim čuje tu stvar na radiju (mislim da mu je bolje da u njih ni ne ulazi), ja srećom nisam tako sveprisutan. Ipak, mislim da je bila jedna faza kad mislim da sam dosegao neku puninu koju sam htio. Oni rijetki trenuci kad u glavi imaš neku ideju, a ona na ekranu izgleda još bolje nego što si mislio. Kako sam jako samokritičan, to radije ostavljam da procijene onima koji su imali volje da me čitaju.
Kako to da si posustao?
Sportskim rječnikom mislim da sam trkač na srednje pruge, do 3000 metara sa zaprekama, dalje lipsam. Kako je i većina iz blogosvijeta koje znam postepeno odustala, više nije bilo zeca da me vuče. Znaš kako je i „Dinastija“ je bila dobra do 123. epizode, ostalo je drastičan pad. Odeš kad si najbolji, ko Mateja Svet.
Kakav si danas s tim?
Evo napisao sam post, inače sam već neko vrijeme na „pause“ ili na „mute“, kako se uzme. Možda opet uskočim u igru, makar ko Adnan Bečić protiv Žalgirisa, na pola sekunde. Ili kako kaže Elvis J. Kurtovich „Dal noćas pjan tetura, ili je možda zaspao tek ili u svojoj pijanoj glavi smišlja neki novi comeback“
Što si očekivao, što si dobio?
Dobio sam nešto vjerne čitalačke publike i česte upite kad ću objavit knjigu, što mi je neka neostvarena želja, ali moram malo pogurat stvaralačku lokomotivu, vremena su dosta egzistencijalno nesigurna, pa su neke stvari u hibernaciji. Očekivao sam da me neko tu i tam pročita, i to je sasvim dosta, bez lažne skromnosti. A bio sam na cool listi, što je jedna od rijetkih situacija u mom životu koja je skroz coolerska.
Kakav ti je stav prema Facebooku?
Kud svi Turci tud i mali Sulejman. A šta ja znam, zakačio sam se i ja, prvo što imam priliku kontaktirati s nekim ljudima koje ne vidim na svakodnevnoj bazi, a drugo što tamo mogu izbaciti neke frustracije izazvane dnevnopolitičkim zbivanjima. A mogu se i fino posvađati ili poslušati kad mi neko preporuči neki bend. Kao i svako komunikacijsko sredstvo, sve ovisi koliko ga doziraš.
Neka poruka mladima
Budite mladi. Kao što bi rekao Mark Twain „Bio sam vrlo mlad, čudesno mlad, mlađi nego što sam sada, mlađi nego što ću ikad biti, ma živio još stotine godina…“
U sljedećem nastavku - Kojotica!
Post je objavljen 11.12.2013. u 10:44 sati.