Blagdan Hanuku smo obilježavali i prije Beča, najčešće u Židovskoj općini u Zagrebu, no za mene je počela predstavljati istinski događaj tek u Beču, poslije 1991. Tada bi se, najčeće po hladnom vremenu okupila veća grupa Židova Beča, uz veliku HANUKIJU, oko dva metra visoku, kod Stephanplatza,na početku Kaertnerstrasse, blagdan bi nam čestitao gradonačelnik Beča Michael Hauepl (SDP) zatim bi se plesalo oko hanukije, na kojoj je bila upaljena prva svijeća (velika žarulja), a gorio je i "šameš"".
(http://youtu.be/BeS46weU4ZI (Flory Jagoda,porijeklom uz Sarajeva, nenadmašna u sefardskoj glazbi!)
Mi Židovi bi zatim jedan drugom čestitali Hanuku, a našao bi se i poneki Austrijanac koji bi to učinio. Primijetilo se da među stotinjak okupljenih smo većinom mi Židovi došli zadnjih godina u Beč, s dosta ruskih Židova i ponešto Izraelaca. Diskretno nas je čuvala austrijska policija i "naši" dečki u civilu - nikada se nije dogodio ni najmanji incident!
Inače, u kući, u mladosti nije se previše držalo do židovskih blagdana, i prvi susret s njima dogodio se za vrijeme ljetovanja židovske omladine Jugoslavije, koja su se organizirala najčešće u različitim mjestima na Jadranu, po grupama tj. po uzrastu. Sudjelovao sam na oko 12 ljetovanja po 14 dana -, a započeo sam s 11 godina u hotelu "Šator" na Jahorini. Uz odmor se družilo i učilo o židovskim običajima, povijesti, Izraelu...- svi smo bili podijeljeni po grupama i imali "madrih" (odgajatelja, vaspitača) te kulturnog referenta. U moje vrijeme referent je bila Miriam Steiner, koja danas kao Miriam Steiner Aviezer, nekada zaposlena u Yad Vashemu, autorica više knjiga, živi u Izraelu (pored ostalih, autorica knjige "Hrvatski pravednici"). Odvijalo se to u Titovo vrijeme, usprkos Brozove antiizraelske politike, a ponekad uz goste predavače iz inozemstva i Izraela i pretpostavljam da je to omogućeno dogovorom Svjetskog židovskog kongresa i jugoslavenske vlade, odnosno Tita i Nahuma Goldmanna, predsjednika Svjetskog židovskog kongresa, koje je vezivalo višedesetljetno prijateljstvo, i što tajno i što javno sastajali su se zamalo svake godine.
ŠTO ZNAČI HANUKA?
Blagdan Hanuka se slavi kao sjećanje na pobjedonosnu oslobodilačku borbu židovskog naroda na tlu drevnog Izraela protiv helenističkog (grčkog) osvajača u vrijeme vladavine Antioha IV.Epifanija.
Povezan je blagdan sa ČUDOM koje se dogodilo kada su Grci ušavši u Hram oskvrnavili ga i kada se obnavljao nakon oslobođenja koje su izvojevali Makabejci - ulje u hramu trebalo je biti dostatno za plamen obrednih svjetiljki u trajanju jednog dana. Iako se radilo o zapečačenoj posudi s uljem, ulje je gorjelo punih osam dana. Blagdan Hanuka naziva se i blagdanom svjetlosti – središnji ritualni predmet je hanukija, deveterokraki svijećnjak, na kojem se, posebnim redoslijedom pale svjećice: prvi dan jedna, a sve vrijeme blagdana gori svijeća zvana poslužitelj – šamaš, deveta svijeća koja služi za paljenje onih ostalih, koje se pale svakog dana po jedna više. Tradicionalisti paze na redoslijed paljenja svijeća, smjer, a samo znalci znaju da se svaku večer ispočetka pale svijeće ovisno koji je dan Hanuke. Dakle, petog dana, npr. pale se četiri prethodne svijeće i dodaje još jedna, peta, i izgovara blagoslov. Ovo je veseli blagdan, pjeva se i pleše, a u blagdanu je dozvoljena igra drajdlom (zvrkom), zvanim i sevivon. Sve dane blagdana služe se krafne (latkes).
Inače, novokomponirane Židove ćete najlakše prepoznati po tome što ne razlikuju MENORU - svijećnjak sa sedam krakova, ujedno i grb Izraela, od HANUKIJE sa osam krakova plus šameš. Inače, postoje razne vrste hanukija, izrađene od raznih materijala i raznih dizajna, i zapravo su često prava mala umjetnička remek djela. I naravno, najbogatiji su obično u kući imali srebrne, a superbogati i zlatne hanukije, no ni s tim se nije smjelo pretjerivati, jer hanukija je ipak ritualni predmet. Kao otpor prenaglašavanju židovstva stvorila se i izreka odnosno mišljenje - što veća hanukija u nekoj obitelji, to manji osjećaj izvornog judaizma. Posebno su bile vrijedne hanukije u sinagogama, a smatra se i danas sramotom da židovska obitelj nema hanukiju u kući ili stanu. Zanimljivo, najmanje hanukija po kućama i stanovima vidio sam u Izraelu, posebno u kibucu u kojem sam svojevremeno radio i učio, uz objašanjenje - mi smo kibuc kojem je osnivač socijalistička stranka, i drugo, naglašavati židovstvo u Izraelu nema potrebe - naglašavaju ga oni koji su u galutu (dijaspori).
Blagdan je posebno zanimljiv djeci koja su fascinirana svjetlom, a u kućama i stanovima vrtio bi se drajdl ili sevivon, drveni zvrk na kojem su kratice na hebrejskom u značenju - daj jedan, uzmi jedan... Naravno, najljepše je kada bi se okrenuulo UZMI SVE...To je inače, jedini oblik kockanja koji je Židovima dozvoljen. Hanuka pada u kalendarski kratke dane i duge noći, i svojom vedrinom stvara dobro raspoloženje, jer, vrijeme je to kada smo obično, zbog manjka dnevnog svjetla, "u bedu". Išlo bi se nakon manifestacije na Stephansplazu kući,u stanove i partijalo se do kasno u noć, uz dobro posluženje i odabranu židovsku glazbu, a omiljena je bila "klezmer" glazba.
Nadrabin Hajim Paul Eisenberg, poznat i po svom humoru, u Centralnoj sinagogi u Seitensttenngasse, kod Schwedenplatza, za "službe božje" u danima Hanuke držao je inspirativne govore, obaćao se posebno nadahnuto nama vjernicima naglašavajući koliko je SVJETLO važno bukvalno, ali i u prenesenom značenju. Svjetlo je, nasuprot mraku i tmini, znak nade, znak vjere i znak jasnoće koja nas ima pratiti u budućnosti!
Erev Hanuka - večer uoči Hanuke - kada se pali prva svijeća je u srijedu navečer, 27. studenog 2013. i svake godine pada na drugi datum jer je židovska godina obilježena lunarnim, a ne Sunčevim kretanjem. Tako židovska godina ima dvanaest mjeseci, a svaki mjesec 29 ili 30 dana, što je ukupno 354 ili 355 dana.
Happy Hanukkah! Sretna Hanuka!
----------------
(objavljeno na portalu www.pollitika.com, 27. 11. 2013.)
Post je objavljen 11.12.2013. u 04:00 sati.