Ksd se ujutro probudio, ničega nije bio svjestan. Shvatio je da je u ćeliji, ali nije znao zbog kojeg razloga. Ispred ćelije je bio čuvar. Upitao ga je zašto je završio u zatvoru, ali se čuvar nije obazirao na njega. Sjeo je na krevet. Glava ga je užasno boljela od kombinacije lijekova i alkohola. Slika u glavi mu još nije bila bistra. Nije se mogao sjetiti svega što se izdogađalo prošle noći. U stvari, bilo mu je izbisano par dana iz memorije. Odjednom se sjetio Samante i svog brloga. Jebo te, pa mene je sinoć Samanta tražila i našla me. Rekla mi je da me voli i da se vratim kući. Kockice u glavi su mu se počele lagano slagati. Sjetio se jebenih murjaka i svojih roditelja. Pitao je stražara da li može dobiti pljugu, a ovaj mu ju je stavio u usta i zapalio. Ben je povukao dim i razvalio se na zatvorskom ležaju. Pitao se koliko će još morati ostati ovdje i za šta ga uopće optužuju. Prisjetio se i onog inspektora kjemu je razbio nos. Pošto je maloljetnik, trebali bi ga ubrzo pustiti. Nema smisla držati ga zatvorenog bez razloga..
Cijelo dopodne je proveo u toj smrdljivoj ćeliji. Pustili su ga samo dva puta da ode na zahod. Nakon nekog vremena čuo je očev glas kako razgovara s nekime. Kroz par trenutaka, pred ćelijom su se pojavili njegov otac, inspektor Stanković i još neki bradati gospodin. Iza njih su stajala dva policajca u uniformi.
- Kako smo danas?- upitao je inspektor
-Imao sam i boljih dana.
Inspektor se nasmijao - U to ne sumnjam
Njegov otac se s bradatim čovjekom približio ćeliji.
- Ovo je gospodin Janko Mikić, tvoj odvjetnik. Bradonja je pružio ruku da se upozna s Benom, no Ben je samo stajao prekriženih ruku i promatrao tu tzv.gospodu.
- Možeš izaći, slobodan si, rekao je odvjetnik. Čuvar je otvorio vrata i Ben je uz pratnju svog oca, inspektora i odvjetnika ponovo morao u sobu za ispitivanje. Ma koji kurac sad hoće od mene, ako se ne varam noćas sam im rekao sve što su me pitali izuzev svojeg skrovišta i tableta. Nije bio cinkaroš i nema šanse da oda odakle nabavlja tablete. Uostalom, to se ni ne smatra drogom iako se na gotovo svaku vrstu tablete dalo navući. Ben je bio živi primjer toga....s duge strane, kvart u kojem je živio je brujao o tome kako je Ben pronađen i da je noć proveo u pritvoru. Naravno, ta vijest je stigla i do Samante. Bila je shrvana, plakala je. Gotovo od Benovog nestanka nije prestala plakati. Njezin Ben u zatvoru, bilo joj je to teško prihvatiti iako je znala da je već bio priveden zbog provale u ljekarnu, ali tada je za par sati bio doma. Ovo je bilo nešto sasvim drugačije. Ben je bio odličan gitarista. Odlično mu je pristajala gitara, lijepo je pjevao, a još je bolje svirao. Nije mu dugo trebalo da ulovi konce i počne svirati. Već je bio na nekim gažama, nisu u pitanju bili neki veliki novci, ali Ben je bio sretan zbog toga što su ga ljudi primjećivali i davali mu priliku. Pitala se što se dogodilo tom dečku. Uvijek je bio grubijan, tukao se...koliko je samo puta nju branio. I prema njoj je znao biti grub, ali uvijek bi u njezinoj blizini pokušavao biti pristojan. Nije znala kako bi mu pomogla kad on sam sebi nije htio pomoći. Svakim danom je tonuo sve dublje i dublje, kao Titanic. Žalila ga je. Sjela je na prozor i gledala u njegov, ali na njemu nije bilo Bena. Prisjetila se prvog puta kada ga je vidjela kako sjedi na prozoru i piše. Nikad ga nije pitala o čemu piše iako ju je zanimalo. Smatrala je da je to njegova osobna stvar, uostalom da je htio, rekao bi joj. Sjedila je tako i razmišljala. Nije joj bilo jasno kako je Ben toliko dana izdržao u svom skrovištu po ovoj hladnoći, ipak je bio mjesec listopad. Razmišljala je i razmišljala. Sjetila se sjaja u njegovim očima kada mu je kupila gitaru. Bio je presretan. Gotovo svaki dan su razgovarali preko prozora ili si slali poruke mobitelom, no sve je to puklo prije nekih godinu dana. Razdvojili su se, ali ju je tješila činjenica da se beskrajno vole, kao prijatelji. Bili su vezani jedno za drugo poput jednojajčanih blizanaca. Kažu da muško-ženska prijateljstva ne traju dugo ili da ne funkcioniraju. E pa oni koji tako misle su jako pogriješili. Oni dvoje su dokaz da je sve moguće, dokazali su da prijateljska ljubav nema granica.
- Koji kurac? Hoćete me iz jednog zatvora prebacit u drugi. Ma vi niste normalni.
- Sine, to je za tvoje dobro, i to nije zatvor, otac ga je pokušavao smiriti dok se Ben šetkao po sobi za ispitivanje pun bijesa.
- Mladiću, to je sve što ti možemo ponuditi, napao si službenu osobu i moram ti reći da imaš dobar kroše. - rekao je inspektor
- Sine, slušaj...
- Odjebite svi od mene, srdito je rekao Ben
Inspektor se nakašljao nebili privukao pažnju - Znači, sve smo se dogovorili. Bene, nas boli kurac gdje si ti bio zadnjih nekoliko dana. To je tvoj problem, ne moraš nam ništa reći o tome. Bitno je da si došao kući neozlijeđen. Pa stvarno, šta njih briga gdje sam ja bio i šta sam radio jer na kraju krajeva, nitko nije bio ozlijeđen ili povrijeđen, pomislio je...
- Dogovorili smo se, rekao je šutljivi odvjetnik. Njegov otac, inspektor i odvjetnik su potpisali neke papire. Određivali su Benovu sudbinu bez njegovog pristanka.
- Koje sranje, pomislio je.
Ispred policijske zgrade, inspektor je pozdravio njegovog oca i odvjetnika. Svi tri su se odvezli k Benovoj kući. Kad su stigli, mama ga je grlila i ljubila nekih pet minuta.
- Nisam umro, mama...
Odvjetnik je morao još riješiti neke papire s njegovim roditeljima stoga je on otišao u sobu. Bila je u rasulu. Okrenuta na glavačke. Odmah je znao o čemu se radi. Tražili su imali kakve droge u sobi. Droge nije bilo, ali su mu uzeli sve zalihe tableta.
- Pas mater, uzviknuo je. Otrčao je niz stepenice i projurio kroz kuću.
TO BE CONTINUED
Post je objavljen 10.12.2013. u 21:52 sati.