Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/maithreya

Marketing

Noćna zabava

I baš kad razmišljam o tome kako je lijepo imati blog i srediti vlastite misli na način da nekad nešto napišeš, javlja se prijatelj iz grada baroka i kaže kako mu se čini da grad trune iznutra. Dolazi li trulež iz samog mjesta ili od nečeg/nekog drugog?
Mjesto samo po sebi ne mora biti ničim označeno. Ima ljudi koji se bave raznim energijama i tvrde da se na mjestima gdje su se dogodile užasne stvari ne treba boraviti i da se to "osjeća". Kao oni svi horori u kojima imate ukletu kuću. Običan scenarij za horor filmove, ali koje većinom (nadam se) gledaju djeca i mladi, uključuje u sebi neku kuću u kojoj je počinjen neki strašni zločin i sad se to u toj kući "osjeća". Da bi horor bio horor, ispadne da je jedan član poklane obitelji ostao živ i sad je on ubojica svih koji dođu tamo. Otkud sad to? Kako sam to izvukao iz glave? Ah, vjerojatno se tako nešto i u nekom hororu događa pa mi je ostalo u glavi od nekog rođendana za vrijeme osnovne škole.

Uglavnom, mislim da su ljudi ti koji su truli, a ne neko mjesto. Postoje li neka posebna razdoblja u kojima trulež posebno izlazi na površinu? Znam par ljudi koji bi to tvrdili i kao primjer izlažu baš ovo razdoblje kad smo imali taj nemili referendum. Uvijek se spominje i politika i to sve, ali kad je politika bila "dobra"? Kad je i netko bio pošten čovjek, uvijek ste imali nekog tko je pljuvao po njemu i učio svoju djecu isto tako. Pa se nađemo u situaciji kad jedno dijete kaže: "Ovaj političar je baš super jer je pošten. Tako barem kaže moj tata." Dolazi drugi i kaže: "Užas! Taj smrad! Vi niste normalni! Treba vam oduzeti prava!"

Prijatelj mi je ukazao na taj tjednik koji izlazi u gradu baroka i u okolici u kojem se uvijek nađe neki zanimljivi članak. Uvijek je tako, a ljudima je posebno zanimljivo čitati o njihovom rodnom kraju. Ne znam zašto, ali jeste li vi ikad imali osjećaj da ste otuđeni od kraja u kojem ste rođeni? Nekako vam je sve drugo poznatije od toga. Ili je taj moj prijatelj samo dovoljno asocijalan pa je otuđen i od vlastitog kraja? Ili je možda prečudan za kraj u kojem živi. U svakom slučaju, ljudi koji žive u užem centru grada se žale na dugonoćno pjevanje cajki - narodne glazbe, ali ne one etno glazbe nego one fine koje pjevaju tete u visokim petama i čizmama i jako su našminkane. Dekolte je do pupka, vidi se pola... Dobro!

Opisuje se u tom članku kako je potrebno prilično novaca da se dobi dozvola za noćni klub usred centra grada. Mislim da je potrebno i mnogo veza. Susjedi su izluđeni i dočekuju nedjeljno jutro prije odlaska u crkvu s podočnjacima. Vjerojatno ih je i u crkvi sram kad njihovi suvjernici vide njihovo stanje. "Božica pa kako to izgledaš? Jesi partijala jučer?"

Moram priznati da je meni to nekako bilo uvijek normalno da je u centru grada buka i ne razumijem do kraja zašto se ljudi bune. Periferija grada je uvijek bila ta koja je slovila za mir i tišinu. Istina, tamo je situacija sa silovanjima i požarima i krađama, ali imate ipak toliko traženi mir. Zapravo, kaže mi prijatelj da je i na periferiji grada jednom bio neki noćni klub, ali da je to bilo mjesto niskog morala i da se to na kraju zatvorilo. Tko zna iz kojih razloga, ali to je bio više striptiz-klub nego noćni klub. Sumnjam da bi netko pustio svoju djecu da idu na takva mjesta. Osim ako, naravno, ne znate kamo vam djeca izlaze :)

Iz članka se da isčitati da se ipak radi o starijim ljudima koji ne mogu shvatiti riječi pjesme "Netko će mi noćas napraviti sina".
Takvu glazbu danas shvaćaju samo mladi. Kažu da nakon što i završi radno vrijeme noćnog kluba, a to je neki sitni rani sat, horda mladih izlazi van i ulicama pjevuši hitove koje su upravo čuli. Znaju sve riječi, čak i jako pijani, jer te riječi jednostavno uđu u glavu i ne žele van. Zabrinuti su susjedi i čekaju da noćni klub pokaže dozvolu za rad.
Njih brine njihov san. Mene brine što to mladi ljudi danas slušaju. Počinjem zvučati kao neki starac?
Pitam se što bi bilo da je u noćnim klubovima popularno puštati nekakvu metaliku ili alternativnu glazbu pa da mladi po putu kući pjevuše nešto kao: "Who are you to wave your finger? You must have been out of your head."
Bi li se onda žalili?
Ma sigurno bi. Ta mladež danas nema jednostavno takta.


S druge strane grada, romsko selo bez imena i adrese. Romi su nasmijani na slici. Jebe se njima i to je to.
Mislim da oni ni neće adresu. Kakva adresa? Čemu to služi? Da mi pošaljete račun? Ma dajte, molim vas.




Post je objavljen 10.12.2013. u 21:52 sati.