Pregled posta

Time changes everything,
even you and I have changed...

Iz navike se još uvijek pretvaram da mi nije stalo do tebe. A zapravo se ne moram pretvarati. Jer... Više mi stvarno nije stalo. Gledam te i ne prepoznajem. Pokušavam u tebi naći tračak onoga koga sam nekad naivno nazivala prijateljem. Pitam se: gdje je nestao? Pitam se: je li uopće postojao? Pomalo me boli što sam ga izgubila. Jesam li ga zapravo uopće imala? Ti nisi on. I ako si ikada bio on, više nikada nećeš biti. Kako znam da nećeš? Jednostavno osjećam.

I still remember everything,
that old December, the fears, the cold...

Gdje je? Gdje je ona osoba koja se sa mnom divila ljepoti noćnog neba prekrivenog sitnim tamnim oblacima? Ona osoba koja mi je otkrivala svoje najzamršenije misli, a meni su se činile tako jasne, jednostavne? Osoba koja bi me pozdravila s najvećim osmijehom na licu? Osoba koja me pratila kući i u koracima otkrivala sebe?

Nema ga. Nestao je. Ti si ga uništio.

Time changes everything,
but this feeling, it still remains…

Sjećaš li se naših zajedničkih šetnji, razgovora i smijeha? Sjećaš li se ičega što smo doživjeli skupa? Ionako je sada nevažno. Nikad više ništa neće biti kao prije.

Tell me, tell me about your feelings.
Tell me about your stories.
We know it's over, so tell me it's over
and life will be better in spring.

Jon Lilygreen & The Islanders - Life looks better in spring